Preskoči na glavni sadržaj

Intervju sa studenticom Anom Milat

Po odlukama i smjernicama Vlade Republike Hrvatske i stožera odlučeno je da se nastavlja sa izvođenjem nastave na fakultetima online. Studentica treće godine Logopedije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu, Ana Milat podijelila je svoje mišljenje s nama o trenutnoj situaciji studiranja za vrijeme pandemije Korona virusa.

 


Kako ste se prilagodili na prelazak s modela A na model C nastave?

Pa zapravo ne mogu reći da sam se u potpunosti prilagodila na C model nastave.  Za nekoga tko je u obrazovnom sustavu već šesnaest godina i sve odrađuje prema A modelu, sve je ovo došlo kao šok i mislim da se nikada neću u potpunosti naviknuti na C model, a razlog vjerojatno djelomično leži i u činjenici da u C modelu vidim previše nedostataka i ne želim ga prihvatiti kao način svog obrazovanja.

Po vašem dosadašnjem iskustvu, koje su mane i prednosti modela C naspram modela A?

Jedna i vjerojatno jedina prednost C modela je ta što se nastava može pratiti doslovno od bilo kuda, dovoljno je samo imati kvalitetnu Internetsku vezi i nastavu možete pratiti od kuće, u autobusu, u čekaonici kod zubara, a koliko je to ustvari prednost, dalo bi se također raspravljati. Glavna mana, a miješa se s jedinom potencijalnom prednosti koju sam navela, jest to što online predavanja gube na „težini“. Kada nastavu slušate online, lako se može upasti u klopku i misliti kako je to zgodno kad nastavu možete slušati u autobusu na putu do grada. Međutim, koliko kvalitetno onda ustvari slušate nastavu i kakvog to smisla ustvari ima? Nadalje, iako je 2021. i dalje ima mjesta u RH koja su jako loše pokrivena internetskim signalom te sam često nailazila na poteškoće i frustracije dok sam pokušavala pratiti predavanja iz svojeg obiteljskog doma. 

Također, zbog prirode situacije zbog koje smo se i našli s modelom C u nastavi, većina roditelja, braće, sestara, koji inače rade, u ovoj su situaciji lockdowna bili većinu vremena kući pa su tako upaljene kamere i zvučnici na maratonskim predavanjima ustvari remetili obiteljsku harmoniju i privatnost svih članova. Jasno mi je da je profesorima jako nezgodno pričati „u prazno“, ali u mojoj obitelji možda su četiri studenta, roditelji, djed i baka i ni ja ni oni ne želimo da ih 50 ljudi gleda jer je profesorima nezgodno predavati „u prazno“ i mislim da ustvari imaju puno pravo ustrajati na očuvanju privatnosti u vlastitom domu.   A kraju krajeva, nemaju svi studenti ni iste financijske mogućnosti, nemaju svi laptope ili barem ne jednako nove i funkcionalne, a takvo nešto u online nastavi može jako negativno djelovati na kvalitetu njihovog obrazovanja. Ono što je možda najvažnije, iako se u situaciji pandemije na to zaista ne može utjecati, ali je svakako vrijedno spomena kako se model C ne bi počeo prakticirati nekada u budućnosti, a to je činjenica da je čovjek društveno biće i da zoom sastanak nikako ne može zamijeniti stvarni kontakt licem u lice.

Možete li s jednakim intenzitetom pratiti online nastavu kao što biste pratili uživo?

Ne, online nastavu ne shvaćam dovoljno ozbiljno, iako sam se zaista trudila. Jednostavno je previše distraktora u mojem okruženju i ne mogu se skoncentrirati kao što to mogu u predavaonici.

Smatrate li da su ispiti teži ili lakši u online obliku?

Ovisi što želite od ispita. Ako vam je u cilju samo položiti kolegij, onda su online ispiti super stvar za vas jer koliko god da se profesori trude da onemoguće prepisivanje, uvijek se može pronaći način. S druge pak strane, u želji da suzbiju prepisivanje, profesori često skraćuju vrijeme rješavanja ispita, ne omogućavaju vraćanje na prethodna pitanja itd. To jednostavno nisu realni uvjeti i tu nastradaju studenti koji su zaista naučili jer online ispiti stvarno nisu mjera znanja nego snalažljivosti i sreće. Da ne spominjem Internetsku vezu i kvalitetu računala.

Je li ova promjena utjecala na vašu produktivnost u učenju i praćenju nastave?

Model C je jako negativno utjecao na moje praćenje nastave. Na moju produktivnost i ne toliko, ali na motiviranost i na ocjene je nažalost jako negativno utjecao.

Mislite li da će online način nastave imati negativne posljedice za vašu struku u budućnosti?

Smatram da će studenti moje generacije napustiti fakultet kao nekompetentni stručnjaci jer su do ovoga trenutka čak 2 semestra otišla u nepovrat. Teorija odrađena lošije, a praksa (koja je inače za moju struku presudna) nepostojeća, jednostavno ne zvuči dobro i mislim da smo ostali zakinuti u već velikoj mjeri.

Je li vas ova sveukupna situacija izolirala od ostatka kolega?

Na svu sreću s nekolicinom svojih kolega se često družim i privatno, van fakulteta, a i živimo blizu pa se mi svaki dan čujemo i često vidimo. Međutim, u potpunosti sam odsječena od ostalih kolega, neke nisam vidjela i godinu dana.

Je li se promijenila količina zadaća koje morate obavljati u odnosu na A model? I je li to utjecalo na slobodno vrijeme koje imate?

Slobodnog vremena prošli semestar zbog zadaća nije ni bilo. Ne znam jesu li profesori svjesni da mi pri A modelu dođemo kući s predavanja i živimo naš život, tako bi trebalo biti i u C modelu, samo što predavanja slušamo od kuće. Međutim, oni su bili očito jako zabrinuti da se mi dosađujemo pa su se pobrinuli da ispune svaku minutu našeg radnog, ali i nerijetko i neradnog dana. Sve bi to još i imalo smisla da su te zadaće bile strukturirane tako da barem djelomično zamijene propuštene vježbe, a ne samo da se nešto napravi i dobije plus, a i bilo bi dobro da su se barem poslale neke povratne informacije. Znalo se događati da na odrađene zadaće uopće ne dobijemo povratnu informaciju. Koji je onda smisao takve zadaće, osim da se samo može reći da je napisana? Nismo na fakultetu da se učimo disciplini, tko ju nema, nema što na fakultetu ni raditi. Tu smo da kritički promišljamo o pitanjima koja se tiču naše struke, međutim, takvo nešto sam rijetko u tim zadaćama doživjela.

Je li se kvaliteta online nastave promijenila u odnosu na prošlu akademsku godinu?

Iz mog iskustva, kvaliteta nastave na mojem fakultetu je zabrinjavajuće lošije kvalitete u usporedbi s prošlom godinom. Osim što predavanja slušamo online, nastava je zbog nepogodne epidemiološke situacije organizirana turnusno. Predavanja su oskudnija, teško ih je pratiti online, previše energije i vremena odlazi na zadaće koje nemaju prebiše smisla, vježbe i praksa ne postoje te sve u svemu mogu reći da me ovakva situacija rastužuje i demotivira te se zaista bojim i sumnjam u znanje s kojim će me moj fakultet uputiti na tržište rada.

Jakica Žaknić

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.