Komuniciranje je starije i od samih ljudi, ali ono ne označava samo pojam razgovora već je sredstvo pomoću kojega se izmjenjuju informacije i poruke, životinje pa čak i biljke međusobno komuniciraju te tako utječu na svoja ponašanja. Ljudi su, tokom povijesti, značajno evolvirali izgledom ali i mentalno. Tako su se, od samih naznaka, naizgled besmislenih uzvika, simbola i znakova polako počeli razvijati govor i konverzacija. A oni kasnije dovode do pojave pisma, masovnih komunikacija i medija.
U
ljudskoj komunikaciji, uz stav tijela, izraze lica i geste, govor je temelj
uspješnih i dobrih međusobnih odnosa. Prije svega bi govornik, odnosno
komunikator trebao poznavati sugovornika, njegovu kulturu i kontekst, spoznati
situaciju, znati gramatiku i pravila jezika te koristiti primjerene izraze, ali
i rječnik prilagođen slušatelju. Drugim riječima, djetetu od svega nekoliko
mjeseci ili godina i visokoobrazovanom čovjeku ne obraća se na isti način, a to
je veoma bitno uočiti na samom početku komunikacije kako bi ona bila uspješna. Naime,
postoji i mnogo drugih zapreka koje je otežavaju te sprječavaju učinkovit
prijenos poruke. Ukoliko dođe do smetnji i prepreka, poruka neće biti uspješno
prenesena te tako gubi svoju glavnu svrhu. Stoga, veoma je važno obratiti
pozornost, pokušati ukloniti sve zapreke te se, ponajviše, prilagoditi slušatelju
i tako osigurati nesmetan tok prijenosa informacija. Postoje tri glavne
kategorije zapreka komunikacije. A to su sociokulturne, psihološke i
organizacijske.
Na
vanjske, sociokulturne, odnosno, antropološke prepreke ne može se previše
utjecati već se njima treba prilagoditi. Tu se ubrajaju društvene i kulturne
razlike, stereotipi, jezične barijere i sl. Poruka koja je prenesena, u jednoj
kulturi može imati pozitivno značenje dok se u drugoj može smatrati izrazito negativnom
i uvredljivom. Upravo zbog toga, kako bi spriječili nesporazum ili krivo
tumačenje treba biti obziran, spoznati situaciju i prilagoditi se sugovorniku-
slušatelju.
Druga
vrsta zapreka je ona psihološka te se na nju djelomično može utjecati. Naravno,
ne može se izravno utjecati na mentalno stanje slušatelja no izbor riječi,
intonacija glasa i geste samo su neka od svojstava koja mogu pomoći pridobiti
apsolutnu pažnju slušatelja te ga zainteresirati za diskusiju. Doduše, ima i onih selektivnih slušatelja,
onih koji slušaju, no čuju samo ono što ih zanima i što zaista žele čuti te se
na njih ne može previše utjecati. Naime, navodno je upravo to i razlog najvećih
prepirki u novopečenim vezama te dugogodišnjim brakovima. Dok jedan iznosi
svoje stajalište, svoj aspekt i mišljenje drugi sluša selektivno ili nepažljivo,
a samim time dovodi do opće poznatog rezultata- svađe. Između ostalog, različita
percepcija i životna iskustva također mogu dovesti do krivog tumačenja poruke.
Treća
kategorija komunikacijskih zapreka je organizacijska, koju je moguće gotovo u
potpunosti kontrolirati. Ona se može spriječiti samim načinom govora, bilo
formalan ili ne, izborom riječi, kratkoćom i sažetošću ili pak opširnim
objašnjavanjem kako bi došlo do uspješnijeg shvaćanja poruke. Najveći problem
organizacijske zapreke je, naizgled razlika u socijalnom statusu. Međutim i ona
se može pokušati savladati ukoliko se govornik i sugovornik prilagode jedan
drugome te razumno i smisleno, na nekoliko različitih načina pokušaju objasniti
glavnu misao poruke.
Iako
se ponekad čini da je vrlo teško, uspostaviti
pravu i uspješnu komunikaciju i govornik i sugovornik trebaju se potruditi i
pokušati što jasnije oblikovati željenu poruku. Kombinacijom prilagođavanja
diskursa, lijepim gestama i bogatim rječnikom gotovo sve se može
razriješiti. Premda ne treba zaboraviti
da u govoru i jeziku nije najrazumljivija sama riječ već ton, jačina, tempo,
odnosno osoba koja je iza te riječi i sve ono što se zapravo ne može napisati,
ukratko: ono kako i kojim je načinom nešto rečeno.
Ana Debeljak
Primjedbe
Objavi komentar