Komunikacijski kaos i kako ga izbjeći

Komuniciranje je starije i od samih ljudi, ali ono ne označava samo pojam razgovora već je sredstvo pomoću kojega se izmjenjuju informacije i poruke, životinje pa čak i biljke međusobno komuniciraju te tako utječu na svoja ponašanja. Ljudi su, tokom povijesti, značajno evolvirali izgledom ali i mentalno. Tako su se, od samih naznaka, naizgled besmislenih uzvika, simbola i znakova polako počeli razvijati govor i konverzacija. A oni kasnije dovode do pojave pisma, masovnih komunikacija i medija.

U ljudskoj komunikaciji, uz stav tijela, izraze lica i geste, govor je temelj uspješnih i dobrih međusobnih odnosa. Prije svega bi govornik, odnosno komunikator trebao poznavati sugovornika, njegovu kulturu i kontekst, spoznati situaciju, znati gramatiku i pravila jezika te koristiti primjerene izraze, ali i rječnik prilagođen slušatelju. Drugim riječima, djetetu od svega nekoliko mjeseci ili godina i visokoobrazovanom čovjeku ne obraća se na isti način, a to je veoma bitno uočiti na samom početku komunikacije kako bi ona bila uspješna. Naime, postoji i mnogo drugih zapreka koje je otežavaju te sprječavaju učinkovit prijenos poruke. Ukoliko dođe do smetnji i prepreka, poruka neće biti uspješno prenesena te tako gubi svoju glavnu svrhu. Stoga, veoma je važno obratiti pozornost, pokušati ukloniti sve zapreke te se, ponajviše, prilagoditi slušatelju i tako osigurati nesmetan tok prijenosa informacija. Postoje tri glavne kategorije zapreka komunikacije. A to su sociokulturne, psihološke i organizacijske.

Na vanjske, sociokulturne, odnosno, antropološke prepreke ne može se previše utjecati već se njima treba prilagoditi. Tu se ubrajaju društvene i kulturne razlike, stereotipi, jezične barijere i sl. Poruka koja je prenesena, u jednoj kulturi može imati pozitivno značenje dok se u drugoj može smatrati izrazito negativnom i uvredljivom. Upravo zbog toga, kako bi spriječili nesporazum ili krivo tumačenje treba biti obziran, spoznati situaciju i prilagoditi se sugovorniku- slušatelju.

(liquidplanner)

Druga vrsta zapreka je ona psihološka te se na nju djelomično može utjecati. Naravno, ne može se izravno utjecati na mentalno stanje slušatelja no izbor riječi, intonacija glasa i geste samo su neka od svojstava koja mogu pomoći pridobiti apsolutnu pažnju slušatelja te ga zainteresirati za diskusiju.  Doduše, ima i onih selektivnih slušatelja, onih koji slušaju, no čuju samo ono što ih zanima i što zaista žele čuti te se na njih ne može previše utjecati. Naime, navodno je upravo to i razlog najvećih prepirki u novopečenim vezama te dugogodišnjim brakovima. Dok jedan iznosi svoje stajalište, svoj aspekt i mišljenje drugi sluša selektivno ili nepažljivo, a samim time dovodi do opće poznatog rezultata- svađe. Između ostalog, različita percepcija i životna iskustva također mogu dovesti do krivog tumačenja poruke.

Treća kategorija komunikacijskih zapreka je organizacijska, koju je moguće gotovo u potpunosti kontrolirati. Ona se može spriječiti samim načinom govora, bilo formalan ili ne, izborom riječi, kratkoćom i sažetošću ili pak opširnim objašnjavanjem kako bi došlo do uspješnijeg shvaćanja poruke. Najveći problem organizacijske zapreke je, naizgled razlika u socijalnom statusu. Međutim i ona se može pokušati savladati ukoliko se govornik i sugovornik prilagode jedan drugome te razumno i smisleno, na nekoliko različitih načina pokušaju objasniti glavnu misao poruke.

Iako se ponekad čini da je vrlo teško, uspostaviti pravu i uspješnu komunikaciju i govornik i sugovornik trebaju se potruditi i pokušati što jasnije oblikovati željenu poruku. Kombinacijom prilagođavanja diskursa, lijepim gestama i bogatim rječnikom gotovo sve se može razriješiti.  Premda ne treba zaboraviti da u govoru i jeziku nije najrazumljivija sama riječ već ton, jačina, tempo, odnosno osoba koja je iza te riječi i sve ono što se zapravo ne može napisati, ukratko: ono kako i kojim je načinom nešto rečeno.

Ana Debeljak