Preskoči na glavni sadržaj

MATEJ PEROVIĆ : ‘’OSTANAK U DUBROVNIKU NIJE BIO PLANIRAN, NO MORAM PRIZNATI DA NE ŽALIM NI TRENUTKA’’

 

(privatna arhiva)

Mladi Dubrovčanin Matej Perović nakon završenog preddiplomskog studija Mediji i kultura društva u Dubrovniku, odlučuje se za nastavak diplomskog studija Novinarstva u Zagrebu. Za vrijeme studiranja u Dubrovniku, sudjelovao je u Erasmus projektu. Nogomet je ono što ga ispunjuje te trenutno igra za studentski malonogometni klub Alumnus Sesvete.  

Što je utjecalo na Vaš izbor fakulteta?

Na izbor fakulteta ponajviše je utjecala ljubav prema sportu. Ljubav prema sportu koja datira još od malih nogu, malo kasnije dovela je do ljubavi prema istraživanju, analitici i pisanju što je u konačnici definiralo područje kojim se u budućnosti želim baviti, a to je sportsko novinarstvo.

Je li ovaj preddiplomski studij koji ste završili bio Vaš prvi izbor i zašto baš Dubrovnik?

Moj prvi izbor bio je studij Novinarstva na Sveučilištu u Zagrebu, no nažalost bio sam “ispod liste“ te sam se odlučio ne preskakati godinu i upisati studij Medija i kulture društva na Sveučilištu u Dubrovniku, koji je najbliže odgovarao mojoj prvotnoj želji. Ostanak u Dubrovniku nije bio planiran, no moram priznati da ne žalim ni trenutka jer smatram da sam maksimalno iskoristio sve pogodnosti koje nudi studiranje “kod kuće“.

(dubrovniknet.)

Što biste ukratko mogli reći o studiranju u Dubrovniku, te samom studiju koji ste pohađali? Koje su mane, a koje prednosti?

O studiranju u Dubrovniku imam samo riječi hvale, od ljudi na fakultetu do samog studija. Mane su možda nedostatak sadržaja i smještajnih kapaciteta za mlade, što se, nadam se, riješilo izgradnjom studentskog doma. Kao glavne prednosti istaknuo bih mladost sveučilišta kao institucije, što ih tjera  na stalno usavršavanje uz suradnju s velikim brojem međunarodnih sveučilišta.

Za vrijeme studiranja u Dubrovniku, dva puta ste sudjelovali u projektu razmjene studenata Erasmus. Što nam možete reći o tom iskustvu?

Definitivno nezaboravno iskustvo zbog kojeg ću doživotno biti dužnik Sveučilištu. Nažalost, spletom nesretnih okolnosti druga razmjena propala je zbog zatvaranja međunarodnog sveučilišta u kojem sam trebao nastaviti školovanje, no prva razmjena bila je definitivno najljepše razdoblje mog života. Kao Erasmus student šest  mjeseci bio sam gost Sveučilišta u Murciji gdje sam upoznao jako puno dobrih ljudi s kojima sam prijatelj još i danas. Zaljubio sam se u kulturu, jezik i sport.  Prošle godine s velikim zadovoljstvom ponovno sam posjetio Murciju, te s nestrpljenjem čekam završetak pandemije kako bih ponovno mogao u posjet prijateljima. Jedno iskustvo i prilika koja se nudi svima, posebice studentima Sveučilišta u Dubrovniku, koje ima jako puno mjesta s kojima se možete lakoćom povezati.

 

(privatna arhiva)


(privatna arhiva)

Kako ste se odlučili za nastavak Vašeg studiranja u Zagrebu?

Za nastavak mog studiranja odlučio sam se prije svega zbog promjene okoline i novih prilika koje su mi se nudile. Nakon tri godine studiranja u Dubrovniku, moja prvotna želja za studiranjem novinarstva u Zagrebu pokazala se kao jedna mogućnost za koju sam se odlučio bez previše razmišljanja. Veliki utjecaj na to imala je činjenica da mi je brat student druge godine Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, kao i želja za nastavkom treniranja futsala za što sam priliku dobio u MNK Alumnus Sesvete.

 

(privatna arhiva)

Jeste li se dobro snašli u promjeni grada, studija, kluba, okoline? Kako je to utjecalo na Vas?

U Zagreb sam često dolazio u posjet prijateljima, a kako sam na Erasmusu već osjetio kako je to živjeti sam, sama promjena grada nije previše utjecala na mene.  Tu je i brat s kojim dijelim stan, tako da mi je i on dosta pomogao što se tiče upoznavanja kvarta i okolice. Što se tiče promjene kluba, to je ono s čime sam najviše zadovoljan tokom mog boravka u Zagrebu. Dočekalo me zdravo okruženje i  sredina željna rada i dokazivanja, a na brzoj adaptaciji na novi način rada najviše bih se zahvalio suigračima koji su mi pomogli za vrijeme dok sam bio ozlijeđen. Promjenu studija nažalost nisam previše osjetio zbog online predavanja, još uvijek se tražim u novom načinu izvođenja nastave koje nudi Fakultet političkih znanosti u Zagrebu te se nadam što skorijem prelasku na normalno izvođenje nastave.

Kako uskladiti fakultet s određenim sportom? Kažu da je bitna samo dobra organizacija, kako to kod Vas funkcionira?

Iskreno, postaje sve zahtjevnije jer Prva hrvatska malonogometna liga zahtjeva sve više truda i odricanja i sve ovisi o vašem fokusu i prioritetima. Na kraju ipak sve padne na pitanje dobre organizacije, jer s njom sve postane puno lakše. Za sada sam se jako dobro nosio s time, ove godine mi je online nastava malo poremetila fokus, ali dobra organizacija vremena uvijek je bila ključ.

(privatna arhiva)

Imate li želju, ukoliko bude prilike, sudjelovati u još jednom Erasmus projektu sada dok ste na diplomskom studiju u Zagrebu?

Nažalost, malo me izmorila i razočarala posljednja neuspješna razmjena u Lisabon, pa mislim da se neću prijavljivati na natječaje koje nudi Sveučilište u Zagrebu. Također, mislim da ovdje neću naići na susretljivost i jednostavnost rješavanja problema kakve sam imao u Uredu za međunarodnu razmjenu Sveučilišta u Dubrovniku kojem bi se ovog puta još jednom htio zahvaliti. Ne isključujem mogućnost na ponovnu razmjenu ali sam trenutno zadovoljan boravkom u Zagrebu, mogućnostima koje mi se nude i ciljevima koje sam postavio pred sebe.

(privatna arhiva)

Za kraj, planirate li se nakon završetka fakulteta, vratiti u Dubrovnik?

Stvarno ne znam što bih odgovorio na ovo pitanje, mislim da je rano o tome razmišljati jer me čeka još najmanje dvije godine studiranja u Zagrebu, a do tada ne znam koje će mi se prilike i gdje otvoriti. Imam želju vratiti se u Dubrovnik, ali također nitko sretniji od mene kada bih dobio priliku živjeti i raditi u Španjolskoj. Trenutno sam koncentriran na život I sve obaveze koje me čekaju u Zagrebu, a kada dođe vrijeme za razmišljati što i kako nakon studiranja, nadam se da ću donijeti pravu odluku.

(privatna arhiva)


Kristina Raguž-Vodenac

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...

Preporuka: Najbolje od Stephena Kinga

Foto: screenrant.com Stephen Edwin King , poznat i kao "američki kralj horora", najprodavaniji je autor horor i triler žanra u svijetu i najuspješniji američki pisac ikad. Rođen je 21. rujna 1947. u Portlandu, u državi Maine. Rano djetinjstvo mu je obilježio odlazak oca koji je, pod izgovorom da ide kupiti cigarete, otišao i ostavio Stephenovu majku, Nellie Ruth Pillsbury, da se sama brine o njemu i posvojenom bratu Davidu. Zbog financijskih poteškoća bili su se prisiljeni često seliti, sve do 1958. kad se Nellie Ruth vraća u Maine da bi se brinula o bolesnim roditeljima. Još od djetinjstva pokazao je veliki interes za pisanje, pa je tako pisao kratke priče za razne fanzine, među ostalim i Dave's Rag – novine koje je pokrenuo sa bratom Davidom u nadi da će prodajom pomoći majci sa financijskim problemima. 1966. upisao je studij engleskog jezika na Sveučilištu Maine u Oronu, gdje je pisao tjednu kolumnu King's Garbage truck za studentske novine, te slao k...

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim. ...