Preskoči na glavni sadržaj

DIOKLECIJANOVA PALAČA – NEKAD I SAD

Dioklecijanova palača simbol je Grada Splita i jedan od najsačuvanijih spomenika rimskog graditeljstva na svijetu. O njenoj svjetskoj važnosti najbolje govori činjenica da se od 1979. nalazi na UNESCO-vom popisu svjetske baštine. Oko 300. godine dao ju je izgraditi  rimski car Dioklecijan. Svojim oblikom nalikuje kastrumu – vojnom logoru pravokutnih ulica karakterističnom za Rimsko carstvo, a kao takva napravljena je zbog opasnosti od mogućih naleta barbarskih plemena. U južnom, raskošnijem dijelu, bile su smještene carske odaje s pogledom na more. Sjeverni dio je bio rezerviran za vojsku, poslugu i razna skladišta. Palaču je car izgradio kako bi nakon abdikacije s prijestolja mogao uživati u mirnom životu za kojim je toliko vapio, a u mirovini je provodio vrijeme sadeći povrće u vrtu palače. Prema zapisu rimskog kroničara Aurelija Viktora, datiranom pedesetak godina nakon careve smrti, kada su tri godine nakon abdikacije Dioklecijana zamolili da se vrati na prijestolje, on je to glatko odbio govoreći kako nema te cijene za koju bi se odrekao sreće, spokoja i mira koji osjeća dok uređuje svoj vrt. Ipak, careva sreća nije bila dugog vijeka, on umire pod nikada razjašnjenim okolnostima ni deset godina nakon abdikacije.

Njegovom smrću, počinju prvi preobražaji palače. S obzirom da je palača bila u posjedu rimskog dvora, u početku je služila kao utočište prognanim članovima carskih obitelji, a najbitniji događaj zbio se krajem šestog stoljeća, kada iz netom (od strane Slavena) razrušene Salone dolaze prognani stanovnici koji unutar zidina palače pronalaze svoje utočište. Tada započinje i masovnije naseljavanje unutrašnjosti. Palača je pitkom vodom bila opskrbljivana akvaduktom dugim više od devet kilometara, koji je vodu dovodio s izvora rijeke Jadro. U srednjem vijeku, izgrađene su brojne kuće na slobodnim prostorima gradskih ulica i trijemova, a grad se sve više počinje širiti i izvan zidina. Moderno doba sa sobom je donijelo promjene u unutarnjem izgledu palače, koji se mijenja pod utjecajem turističke komercijalizacije samog objekta, pa danas u staroj jezgri na svakom koraku pronalazimo apartmane i hostele.

Osamdesetih godina u povijesnoj jezgri Splita živjelo je oko četiri tisuće ljudi, a prema posljednjem popisu iz 2011. taj se broj prepolovio. Novi popis, koji će se provesti ove godine, sigurno će pokazati kako se taj trend ne mijenja, te u palači svake godine živi sve manje i manje ljudi.

Palača u Dioklecijanovo vrijeme


Ivan Amižić

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...
118 komentara
Pročitajte više

Preporuka: Najbolje od Stephena Kinga

Foto: screenrant.com Stephen Edwin King , poznat i kao "američki kralj horora", najprodavaniji je autor horor i triler žanra u svijetu i najuspješniji američki pisac ikad. Rođen je 21. rujna 1947. u Portlandu, u državi Maine. Rano djetinjstvo mu je obilježio odlazak oca koji je, pod izgovorom da ide kupiti cigarete, otišao i ostavio Stephenovu majku, Nellie Ruth Pillsbury, da se sama brine o njemu i posvojenom bratu Davidu. Zbog financijskih poteškoća bili su se prisiljeni često seliti, sve do 1958. kad se Nellie Ruth vraća u Maine da bi se brinula o bolesnim roditeljima. Još od djetinjstva pokazao je veliki interes za pisanje, pa je tako pisao kratke priče za razne fanzine, među ostalim i Dave's Rag – novine koje je pokrenuo sa bratom Davidom u nadi da će prodajom pomoći majci sa financijskim problemima. 1966. upisao je studij engleskog jezika na Sveučilištu Maine u Oronu, gdje je pisao tjednu kolumnu King's Garbage truck za studentske novine, te slao k...
5 komentara
Pročitajte više

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim. ...
239 komentara
Pročitajte više