Preskoči na glavni sadržaj

DIOKLECIJANOVA PALAČA – NEKAD I SAD

Dioklecijanova palača simbol je Grada Splita i jedan od najsačuvanijih spomenika rimskog graditeljstva na svijetu. O njenoj svjetskoj važnosti najbolje govori činjenica da se od 1979. nalazi na UNESCO-vom popisu svjetske baštine. Oko 300. godine dao ju je izgraditi  rimski car Dioklecijan. Svojim oblikom nalikuje kastrumu – vojnom logoru pravokutnih ulica karakterističnom za Rimsko carstvo, a kao takva napravljena je zbog opasnosti od mogućih naleta barbarskih plemena. U južnom, raskošnijem dijelu, bile su smještene carske odaje s pogledom na more. Sjeverni dio je bio rezerviran za vojsku, poslugu i razna skladišta. Palaču je car izgradio kako bi nakon abdikacije s prijestolja mogao uživati u mirnom životu za kojim je toliko vapio, a u mirovini je provodio vrijeme sadeći povrće u vrtu palače. Prema zapisu rimskog kroničara Aurelija Viktora, datiranom pedesetak godina nakon careve smrti, kada su tri godine nakon abdikacije Dioklecijana zamolili da se vrati na prijestolje, on je to glatko odbio govoreći kako nema te cijene za koju bi se odrekao sreće, spokoja i mira koji osjeća dok uređuje svoj vrt. Ipak, careva sreća nije bila dugog vijeka, on umire pod nikada razjašnjenim okolnostima ni deset godina nakon abdikacije.

Njegovom smrću, počinju prvi preobražaji palače. S obzirom da je palača bila u posjedu rimskog dvora, u početku je služila kao utočište prognanim članovima carskih obitelji, a najbitniji događaj zbio se krajem šestog stoljeća, kada iz netom (od strane Slavena) razrušene Salone dolaze prognani stanovnici koji unutar zidina palače pronalaze svoje utočište. Tada započinje i masovnije naseljavanje unutrašnjosti. Palača je pitkom vodom bila opskrbljivana akvaduktom dugim više od devet kilometara, koji je vodu dovodio s izvora rijeke Jadro. U srednjem vijeku, izgrađene su brojne kuće na slobodnim prostorima gradskih ulica i trijemova, a grad se sve više počinje širiti i izvan zidina. Moderno doba sa sobom je donijelo promjene u unutarnjem izgledu palače, koji se mijenja pod utjecajem turističke komercijalizacije samog objekta, pa danas u staroj jezgri na svakom koraku pronalazimo apartmane i hostele.

Osamdesetih godina u povijesnoj jezgri Splita živjelo je oko četiri tisuće ljudi, a prema posljednjem popisu iz 2011. taj se broj prepolovio. Novi popis, koji će se provesti ove godine, sigurno će pokazati kako se taj trend ne mijenja, te u palači svake godine živi sve manje i manje ljudi.

Palača u Dioklecijanovo vrijeme


Ivan Amižić

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada...
359 komentara
Pročitajte više

Ako se ne probudim - Lauren Oliver

Foto: facebook.com Ako se ne probudim je roman poznate američke književnice Lauren Oliver , autorice bestsellera Delirium i Pandemonium , a u ovom, još jednom djelu za mlade Lauren je pokazala zrelost i vještinu pisanju na posve novoj razini. Tko je čitao megapopularni Delirium zna što može očekivati: pitak stil, tečnu, nekompliciranu radnju te detaljnu razradu glavnog junaka/junakinje koji su autoricu vinuli u visine književne slave, a ni ova knjiga nije drugačija. Priča prati tinejdžericu Samanthu Kingston i uski krug njenih prijateljica kroz naizgled posve obično Valentinovo u srednjoj školi, no nakon što dan završi teškom prometnom nesrećom u kojoj Samantha pogiba, sve stvari kreću nizbrdo, a ponajviše samo vrijeme. Junakinja se sljedeće jutro budi u svojoj sobi, zbunjena, ali sretna, no te osjećaje ubrzo zamjenjuje panika kada shvati da se dan nesreće iznova ponavlja; u školi je proslava Valentinova, a navečer se održava zabava nakon koje će automobil sa Sam i njenim pr...
264 komentara
Pročitajte više

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...
256 komentara
Pročitajte više