Preskoči na glavni sadržaj

Intervju sa studenticom Anom Lupis


Studentica treće godine preddiplomskog studija Restauracije i konzervacije, Ana Lupis, otkrila je kako joj je bilo studirati na Akademiji u Sloveniji i što je naučila iz tog iskustva. 

Kako ste se odlučili za Restauraciju i konzervaciju?

Za konzervaciju i restauraciju sam se odlučila zbog toga što želim nešto kreativno studirati, a kasnije se i time baviti u životu.

Koliko je to zanimanje poznato?

Pa mislim da nije baš poznato, ima ljudi koji ni ne znaju što je to uopće.

Gdje ste saznali za Akademiju u Sloveniji?

Pa nisam nigdje saznala, znam da tamo postoji akademija i da imaju ovaj smjer.

Što se sve tamo može naučiti?

Puno se toga može naučiti, konkretno ja sam tamo bila na slikama, tako da sam sada bolje upoznata sa tim dijelom restauracije i konzervacije.

Kako ste uskladili obaveze ovdje na sveučilištu i tamo na akademiji?

Dok sam bila tamo, odrađivala sam obaveze koje sam imala tamo.

Koliko se razlikuje smjer Restauracije i konzervacije kojeg pohađate i akademija?

Restauracija i konzervacija je smjer na Akademiji za likovnu umjetnost i oblikovanje tj. ALUO. U principu sve je isto samo tamo imaju smjerovi koji u Dubrovniku nemaju.

Jeste li uspjeli sve položiti?

S obzirom na situaciju tj. pandemiju  u Sloveniji je bilo totalnog zatvaranja i to je onemogućilo izvođenje nekih kolegija, zbog toga je vijeće akademije odlučilo da se manjak sati odrađuje u ljetnom semestru. Tek sam prošli tjedan uspjela sve planirano položiti.

Kakav je studentski život u Sloveniji?

S obzirom na situaciju ja sam se dobro provela. Svjesna sam da nije to ugođaj kakav bi bio da nije pandemije, ali sve u svemu dobro je bilo.

Što se dobije završetkom akademije?

Isto što se dobije završavanjem bilo kakvog fakulteta istog tipa.

Preporučujete li i drugima odlazak na akademiju?

Definitivno, puno toga sam naučila. 


Sarah Gorinjac 

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada...

Ako se ne probudim - Lauren Oliver

Foto: facebook.com Ako se ne probudim je roman poznate američke književnice Lauren Oliver , autorice bestsellera Delirium i Pandemonium , a u ovom, još jednom djelu za mlade Lauren je pokazala zrelost i vještinu pisanju na posve novoj razini. Tko je čitao megapopularni Delirium zna što može očekivati: pitak stil, tečnu, nekompliciranu radnju te detaljnu razradu glavnog junaka/junakinje koji su autoricu vinuli u visine književne slave, a ni ova knjiga nije drugačija. Priča prati tinejdžericu Samanthu Kingston i uski krug njenih prijateljica kroz naizgled posve obično Valentinovo u srednjoj školi, no nakon što dan završi teškom prometnom nesrećom u kojoj Samantha pogiba, sve stvari kreću nizbrdo, a ponajviše samo vrijeme. Junakinja se sljedeće jutro budi u svojoj sobi, zbunjena, ali sretna, no te osjećaje ubrzo zamjenjuje panika kada shvati da se dan nesreće iznova ponavlja; u školi je proslava Valentinova, a navečer se održava zabava nakon koje će automobil sa Sam i njenim pr...

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...