Preskoči na glavni sadržaj

Gdje je nestala fotografija?

 

(designsdesk)

Prva je fotografija nastala još početkom 19. stoljeća. Ono što je sigurno je da je u svojim počecima trebalo puno više vremena da ona nastane nego danas te je bila u crno bijelom zapisu, a prvi fotoaparat bio je u obliku kutije. Od kada je fotografija stvorena odnosno od kada su nastali prvi fotografski zapisi, ona je naša svakodnevica. Nažalost, u njenim počecima je bila cjenjenija  nego danas, iako je danas uvelike naprednija i razvijenija. Razlog toga je što kada je nastala je bila velika novost. Sve što je novost je zanimljivo. Ljudima nije bilo razumljivo kako je moguće vizualno zabilježiti trenutak, emociju, događaj i stvari, zapravo činilo se kao da je fotografija zapis kojim je na tren zaustavljeno vrijeme. To je čini posebnom i danas. U današnje vrijeme ima puno više fotografskih zapisa nego ranije, ali se one uglavnom ne razvijaju onoliko koliko su se razvijale u počecima pa sve do početka 21.-og stoljeća dok se tehnologija nije unaprijedila i ljudi nisu počeli fotografije spremati na računala bez njihova razvijanja. Također, razvitkom mobilnih uređaja, više ne fotografiraju samo fotografi (profesionalci) te oni koji su kupili fotoaparat, nego svatko tko ima mobilni uređaj i fotoaparat (u prijevodu; svatko). To je ustvari prednost jer je nastanak fotografije uvelike jednostavniji i jeftiniji. No, prava je šteta što se fotografije koje čovjek smatra važnima i izgube jer su ih ljudi prestali izrađivati. Puno je lakše spremiti zapis na mobitel, društvene mreže ili računalo nego razvijati fotografiju, no puno je veća šansa da će se na taj način ona i izgubiti ili izbrisati. 

Svaka fotografija nešto „govori“, ima svoju priču, ima svoju emociju, i odaje puno informacija ako se dobro pogleda, osobito osobama koje su na njoj ili osobama koje su na neki način vezane za ljude, stvari ili prirodu koja je na njoj. Također, puno je praktičnije izraditi fotografije i spremiti ih u album bez straha da će se izgubiti. Ima li ljepšeg osjećaja od slučajnog nailaska na stari albuma koji je davno pospremljen u neku kutiju? Rijetki su oni koji će ostat ravnodušni na fotografije koje nisu vidjeli godinama, a pobuđuju u njima neku emociju. Izum fotografije možemo nazvati i fenomenom jer nas na neki način vraća u prošlost, prisjeća nas, uveseljava nas ili rastužuje, ali omogućuje nam ono što kod čovjeka nije vječno: pamćenje. Uspomene se ne smiju shvaćati „zdravo za gotovo“, jer pamćenje i uspomene nemaju vrijednost. Te su stvari za svaku osobu pojedinačno, neprocjenjive.

 

Elena Benčik

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...

Preporuka: Najbolje od Stephena Kinga

Foto: screenrant.com Stephen Edwin King , poznat i kao "američki kralj horora", najprodavaniji je autor horor i triler žanra u svijetu i najuspješniji američki pisac ikad. Rođen je 21. rujna 1947. u Portlandu, u državi Maine. Rano djetinjstvo mu je obilježio odlazak oca koji je, pod izgovorom da ide kupiti cigarete, otišao i ostavio Stephenovu majku, Nellie Ruth Pillsbury, da se sama brine o njemu i posvojenom bratu Davidu. Zbog financijskih poteškoća bili su se prisiljeni često seliti, sve do 1958. kad se Nellie Ruth vraća u Maine da bi se brinula o bolesnim roditeljima. Još od djetinjstva pokazao je veliki interes za pisanje, pa je tako pisao kratke priče za razne fanzine, među ostalim i Dave's Rag – novine koje je pokrenuo sa bratom Davidom u nadi da će prodajom pomoći majci sa financijskim problemima. 1966. upisao je studij engleskog jezika na Sveučilištu Maine u Oronu, gdje je pisao tjednu kolumnu King's Garbage truck za studentske novine, te slao k...

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim. ...