Preskoči na glavni sadržaj

Gdje je nestao čovjek?

 

(mreza-mira.net/)

Poslovni svijet sve više napreduje. Nisu više potrebna putovanja na drugi kontinent zbog poslovnog sastanka. Nastava i školovanje odvijaju se preko online nastave, a ocjene se dijele virtualno. Ministarstva i institucije su umrežene. Sve informacije pronalaze se i dijele preko interneta. Banke imaju sve manje novaca u gotovini, a sve više postaju robovi virtualnog novca i zarade. Štedi se vrijeme i trud jer se do svega puno lakše dolazi. Olovku i papir zamijenili su računalni programi i tipkovnica. Globalizacija nam je omogućila da sve možemo raditi od kuće.

Istraživanje i čitanje knjiga više nije potrebno jer „Google ima odgovor na sva pitanja“.  Čini se kao da je zaista sve jednostavnije i lakše. No, ipak, pitanje koje će „danas“ često postaviti starije generacije je: „Kuda ide ovaj svijet?“. Život je lagodniji nego što je bio nekada, ne vlada više u toj mjeri siromaštvo, ali bake i djedovi uvjereni su da je njihov život bio ljepši. Tužni su kada čuju koliko mladih ljudi danas nema nikakvih ambicija, ništa ih ne zanima i ničim se ne bave. Razna znanstvena istraživanja potvrdila su da je život puno jednostavniji, ali da su ljudi nesretniji. Mladi se češće nego ikad javljaju psiholozima sa psihičkim problemima. Što se zapravo dogodilo?  Roditelji malu djecu od tri ili četiri godine smiruju tako što im daju mobitel u ruke. Djeca sve više koriste društvene mreže, a sve se manje igraju. Osnovnoškolci sjede za računalima i komuniciraju virtualno preko igrica sa svojim vršnjacima. Mladi ljudi idu na kavu, a u rukama su im mobilni uređaji. Druženja i upoznavanja svode se na korištenje društvenih mreža, objavljivanje slika i virtualne razgovore. Roditelji su u strahu za svoje srednjoškolce jer kako kažu „svijet nikada nije bio opasniji“.

Od proglašenja pandemije Covida 19 više ne strahuju toliko jer su zabranjena okupljanja. No, koliko je to dobro za psihičko zdravlje mladih ljudi koji žude za zabavom, za društvenim životom i ljubavnim avanturama? Djeca više ne trebaju ulice, parkove i igrališta jer imaju virtualne prijatelje, zabavljaju ih igrice, računala, mobiteli i crtani filmovi koji su sve više ratnih tematika. Kada krenu u vrtić, srame se, ne znaju što bi se igrali i dosadno im je. Ne znaju dijeliti stvari jer su sve češće iz tročlanih ili eventualno četveročlanih obitelji i naučeni su da je sve baš onako kako oni žele. Odgajatelji i učitelji s djecom imaju sve više problema jer djeca već kao „mala“ znaju svoja prava, ne poštuju starije i nisu naučena na drugu djecu. Božićni i rođendanski pokloni sve su skuplji, a djeca ih sve manje cijene. Osjećaj je kao da su se izgubile moralne vrijednosti. Koliko je zapravo svijet profitirao, a koliko izgubio razvojem globalizacije? 

Elena Benčik


Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi
37 komentara
Pročitajte više

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada
296 komentara
Pročitajte više

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.
227 komentara
Pročitajte više