Zbog
svoje skrovitosti i mističnosti, malo ljudi zna za lokalitet Pustinja Blaca na otoku
Braču. Ova skrivena samotnjačka oaza krije nadasve zanimljivu priču. Priču o
životu svećenika pustinjaka, koji su na Braču stvorili zajednicu koja je na tom
području živjela i djelovala više od 400 godina.
U
16.stoljeću, poljički svećenici glagoljaši, bježeći pred Turcima, svoje
utočište pronalaze na južnoj strani otoka Brača, u dolini Blaca, koja je ime
dobila po nanosima blata i zemlje koje su nanosile bujice kada bi kišilo.
Život
u dolini bio je težak, škrta otočka zemlja davala je malo ploda, no sve to je
dodatno potaklo svećenike da se usavrše u poljoprivredi. Okolne šumarke i
makiju pretvorili su u bogate maslinike, vinograde i voćnjake. S obzirom da im
je poljoprivreda dobro išla, postali su gospodarstvenici te su s vremenom razvili
i dobru trgovinu. Svećenici su svom vlasništvu imali i tri
trgovačka jedrenjaka, koji su plovili cijelim Sredozemljem, a prihodima od
trgovine, krajem 18. stoljeća izgradili su te opremili crkvicu i samostan. Kroz
povijest, promijenilo se mnogo svećenika, a posljednji je bio don Nikola
Milićević mlađi, koji je umro 1963. godine. Osim što je bio svećenik, treba naglasiti
i njegov interes za astronomiju. On je u Pustinju donio prvi teleskop, te je
Blaca tada postala i zvjezdarnica. Njemu u čast, Međunarodna astronomska unija
dva asteroida otkrivena 1999. godine, imenovala je „Milićević“ i „Brač“. U
samostanu se nalazi bogata biblioteka, koja obiluje djelima iz područja astronomije,
ali također i fizike, ekonomije, književnosti te matematike.
Pustinja
Blaca danas je kulturno-povijesni spomenik nulte kategorije, te je uređena kao
eko-muzej. Cjelokupni kompleks kandidat je za UNESCO-vu listu svjetske baštine.
Blaca, kao skriveni biser najvećeg dalmatinskog otoka, ima sve predispozicije
da u dogledno vrijeme postane i biser hrvatske turističke ponude.
Ivan Amižić
Primjedbe
Objavi komentar