Preskoči na glavni sadržaj

Treba li testirati lijekove na životinjama?

 

(globalcosmeticsnews)

Svake godine desetci miliona životinja koriste se za znanstvena i komercijalna ispitivanja. Na njima se provjerava sigurnost proizvoda, utvrđuje se toksičnost lijekova i koriste se za razvijanje medicinskih tretmana. Postoje ljudi koji smatraju da je testiranje na životinjama potrebno dok se drugi ne slažu s time.

Oni koji su za testiranje na životinjama govore da je to omogućilo razvoj brojnih tretmana za spašavanje života ljudi i životinja. Također kažu da igraju veliku ulogu u provjeri jesu li cjepiva sigurna. Primjerice, kad se pojavio korona virus u 2020, znanstvenici su provjeravali na životinjama je li cjepivo pogoršava virus i je li sigurno za korištenje.

S obzirom da su neke životinje biološki slične ljudima i podložne sličnim bolestima bile bi dobar subjekt za testiranje te smatraju da ne postoji alternativna metoda za istraživanje koja bi se mogla koristiti umjesto toga.

Naglašavaju da je testiranje na životinjama jako regulirano te da strogi propisi sprječavaju zlostavljanje životinja u laboratorijima.

Oni koji podržavaju testiranje na životinjama ukazuju na činjenicu da mnogi ispitanici, poput štakora i miševa, imaju kratke životne cikluse koji im omogućuju da vide kako će se lijek ili druga tvar ponašati tijekom cijelog života.

Jedna od točaka je da bi bilo neetički izvoditi neke eksperimentalne procedure na ljudima prije nego što su istraženi na životinjama jer uključuju genetičku manipulaciju,  a vjeruju da na životinjama nije neetički eksperimentirati jer one nemaju prava.

Naime, protivnici istraživanja kažu da je testiranje na životinjama okrutno i nehumano. Životinje osjećaju bol na isti način kao i ljudi. Kada se životinje koriste za ispitivanje toksičnosti proizvoda ili laboratorijska istraživanja, podvrgavaju se bolnim i često smrtonosnim pokusima.

Smatraju da postoje alternativne metode. Jedno od njih bi bilo testiranje na ljudima jer oni mogu dati pristanak za razliku od životinja. Osim toga postoje in vitro metode. To su testovi provedeni na ljudskim stanicama ili tkivu u petrijevoj zdjelici, koje su se pokazale točnijima a uz to i jeftinijima.

Ispitivanja na životinjama mogu zavarati istraživače da ignoriraju potencijalne lijekove i tretmane. Neke kemikalije koje su neučinkovite (ili štetne) na životinjama pokazuju se vrijednima kada ih ljudi koriste. Na primjer, aspirin je opasan za neke životinjske vrste, a djeluje na ljudima.

Prema Humane Society International, životinje korištene u pokusima često se podvrgavaju prisilnom hranjenju ili izgladnjivanju, nanošenju opeklina i drugih rana radi proučavanja procesa zacjeljivanja i radi proučavanja učinaka do kojih dođe.

Pogrešna je činjenica da su štakori i miševi dobri ispitanici zbog kratkog životnog ciklusa zbog toga što su ljudski životi toliko dugi da ima više vremena da se nuspojave pokažu na čovjeku nego na glodavcu.

Uz to naglašavaju kako se životinje toliko razlikuju od ljudskih bića da istraživanja na životinjama često daju nevažeće rezultate jer ne obolijevaju od mnogih ljudskih bolesti. 94% lijekova koji prođu testove na životinjama ne uspiju u kliničkim ispitivanjima na ljudima. Pokusi na životinjama čak ni ne predviđaju druge životinjske vrste, a kamoli ljude. Eksperimenti izvedeni na štakorima ne predviđaju što će se dogoditi na miševima. Eksperimenti na jednom soju miševa možda neće predvidjeti što će se dogoditi u drugom soju. Stoga ne bismo trebali pretpostavljati da će životinje moći točno predvidjeti što će se dogoditi na ljudima.

Kristina Sentić

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.