Svake godine desetci miliona
životinja koriste se za znanstvena i komercijalna ispitivanja. Na njima se
provjerava sigurnost proizvoda, utvrđuje se toksičnost lijekova i koriste se za
razvijanje medicinskih tretmana. Postoje ljudi koji smatraju da je testiranje
na životinjama potrebno dok se drugi ne slažu s time.
Oni koji su za testiranje na
životinjama govore da je to omogućilo razvoj brojnih tretmana za spašavanje
života ljudi i životinja. Također kažu da igraju veliku ulogu u provjeri jesu
li cjepiva sigurna. Primjerice, kad se pojavio korona virus u 2020,
znanstvenici su provjeravali na životinjama je li cjepivo pogoršava virus i je
li sigurno za korištenje.
S obzirom da su neke životinje
biološki slične ljudima i podložne sličnim bolestima bile bi dobar subjekt za
testiranje te smatraju da ne postoji alternativna metoda za istraživanje koja
bi se mogla koristiti umjesto toga.
Naglašavaju da je testiranje na
životinjama jako regulirano te da strogi propisi sprječavaju zlostavljanje
životinja u laboratorijima.
Oni koji podržavaju testiranje na
životinjama ukazuju na činjenicu da mnogi ispitanici, poput štakora i miševa,
imaju kratke životne cikluse koji im omogućuju da vide kako će se lijek ili
druga tvar ponašati tijekom cijelog života.
Jedna od točaka je da bi bilo
neetički izvoditi neke eksperimentalne procedure na ljudima prije nego što su
istraženi na životinjama jer uključuju genetičku manipulaciju, a vjeruju da na životinjama nije neetički
eksperimentirati jer one nemaju prava.
Naime, protivnici istraživanja kažu
da je testiranje na životinjama okrutno i nehumano. Životinje osjećaju bol na
isti način kao i ljudi. Kada se životinje koriste za ispitivanje toksičnosti
proizvoda ili laboratorijska istraživanja, podvrgavaju se bolnim i često smrtonosnim
pokusima.
Smatraju da postoje alternativne
metode. Jedno od njih bi bilo testiranje na ljudima jer oni mogu dati pristanak
za razliku od životinja. Osim toga postoje in vitro metode. To su testovi
provedeni na ljudskim stanicama ili tkivu u petrijevoj zdjelici, koje su se
pokazale točnijima a uz to i jeftinijima.
Ispitivanja na životinjama mogu
zavarati istraživače da ignoriraju potencijalne lijekove i tretmane. Neke
kemikalije koje su neučinkovite (ili štetne) na životinjama pokazuju se
vrijednima kada ih ljudi koriste. Na primjer, aspirin je opasan za neke
životinjske vrste, a djeluje na ljudima.
Prema Humane Society International,
životinje korištene u pokusima često se podvrgavaju prisilnom hranjenju ili
izgladnjivanju, nanošenju opeklina i drugih rana radi proučavanja procesa
zacjeljivanja i radi proučavanja učinaka do kojih dođe.
Pogrešna je činjenica da su štakori
i miševi dobri ispitanici zbog kratkog životnog ciklusa zbog toga što su
ljudski životi toliko dugi da ima više vremena da se nuspojave pokažu na
čovjeku nego na glodavcu.
Uz to
naglašavaju kako se životinje toliko razlikuju od ljudskih bića da istraživanja
na životinjama često daju nevažeće rezultate jer ne obolijevaju od mnogih
ljudskih bolesti. 94% lijekova koji prođu testove na životinjama ne uspiju u
kliničkim ispitivanjima na ljudima. Pokusi na životinjama čak ni ne predviđaju
druge životinjske vrste, a kamoli ljude. Eksperimenti izvedeni na štakorima ne
predviđaju što će se dogoditi na miševima. Eksperimenti na jednom soju miševa
možda neće predvidjeti što će se dogoditi u drugom soju. Stoga ne bismo trebali
pretpostavljati da će životinje moći točno predvidjeti što će se dogoditi na
ljudima.
Kristina Sentić
Primjedbe
Objavi komentar