Preskoči na glavni sadržaj

NO TIME TO DIE

 

(Nicola Dove / MGM)


Špijunski poslovi, brzi Aston Martini i prelijepe žene zaštitni su znak svakog filma o James Bondu, pa tako i najnovijeg – No Time To Die.

Svjetlo se gasi, a na platnu se po posljednji put prikazuje lice posljednjeg James Bonda u nizu – Daniela Craiga. Nakon 15 godina i pet filmova, Daniel Craig odlazi u mirovinu. Barem kada je u pitanju najpoznatiji britanski špijun.

Početkom karijere kao agent 007, mediji i javnost nisu imali lijepe riječi za njegovu interpretaciju. Od kritika za glumu, fizički izgled pa do toga kako ne voli vrućinu na Bahamima tijekom snimanja Casino Royalea 2006., lako se moglo zamisliti slavlje kada napokon prepusti mjesto nekom drugom. Posljednjim filmom, Craig kao da je odlučio dokazati svima kako je dobio tu ulogu.

Naravno da ima akcije, naravno da ima žena te kako se čini beskonačan broj neprijatelja i naravno da je popio bar jedan martini – shaken not stirred, ali ono što je iznenađujuće jeste sam kraja filma. Nikad do sada nije, u svim svojim izdanjima i sa svim svojim utjelovljenjima,  James Bond ubijen. Da, ubijen. Na kraju filma  publika se ne oprašta samo s Craigom, već i s James Bondom. Veliki i neočekivan preokret završava s eksplozijom da bi se zatim prebacilo u M-ov ured i nazdravilo u čast James Bonda.

Je li Daniel Craig najbolji Bond do sada?  On svakako jeste najmoderniji, najsiroviji i najdramatičniji ali samo zato što se vrijeme i način snimanja filma promijenio. Prije je sasvim uredu bilo ne koristiti se mogućom opremom ali danas takav film ne bi imao uspjeha. Mediji i nakon skoro dva mjeseca od početka prikazivanja filma uzdižu Craiga i stavljaju ga rame uz rame s Brosnanom i Conneryjem. Upravo zbog velikog broja glumaca koji su bili James Bond nemoguće je nepristrano odlučiti koji od njih je najbolje utjelovljenje.

Jesu li zato licemjerni svi oni koju su ga na početku kudili dok sad žale za njim? Vjerojatno jesu, ali i to je vjerojatno pitanje promjene. Mnogi od njih žale za njim jer se na internetu „šuška“ kako će ga zamijeniti žena. Kud baš žena?! Samo će vrijeme pokazati.

Arnela Ovčina 

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...
118 komentara
Pročitajte više

Preporuka: Najbolje od Stephena Kinga

Foto: screenrant.com Stephen Edwin King , poznat i kao "američki kralj horora", najprodavaniji je autor horor i triler žanra u svijetu i najuspješniji američki pisac ikad. Rođen je 21. rujna 1947. u Portlandu, u državi Maine. Rano djetinjstvo mu je obilježio odlazak oca koji je, pod izgovorom da ide kupiti cigarete, otišao i ostavio Stephenovu majku, Nellie Ruth Pillsbury, da se sama brine o njemu i posvojenom bratu Davidu. Zbog financijskih poteškoća bili su se prisiljeni često seliti, sve do 1958. kad se Nellie Ruth vraća u Maine da bi se brinula o bolesnim roditeljima. Još od djetinjstva pokazao je veliki interes za pisanje, pa je tako pisao kratke priče za razne fanzine, među ostalim i Dave's Rag – novine koje je pokrenuo sa bratom Davidom u nadi da će prodajom pomoći majci sa financijskim problemima. 1966. upisao je studij engleskog jezika na Sveučilištu Maine u Oronu, gdje je pisao tjednu kolumnu King's Garbage truck za studentske novine, te slao k...
5 komentara
Pročitajte više

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim. ...
239 komentara
Pročitajte više