Preskoči na glavni sadržaj

Kovač svoje sreće

 

(funlovingfamilies)

U vrijeme kada svijetom uglavnom vlada stres izazvan nepovjerenjem naroda prema državi, države prema narodu i nepovjerenje čovjeka prema čovjeku općenito, mnogi mladi se pitaju što znači biti uspješan i sretan i kako to ostvariti.

Pojam uspjeha i pojam sreće su dva vrlo relativna pojma jer svaki čovjek kad kaže ono što stvarno osjeća iznijet će svoje mišljenje i svoju definiciju tih pojmova. Ono što najviše stvara pritisak mladim ljudima su nekad nerealna očekivanja bližnjih, površna procjena drugih na temelju objava na društvenim mrežama te zavist koju mogu svakodnevno osjetiti od drugih ljudi kada u nečemu uspiju. Postavlja se pitanje gdje je nestalo zajedništvo, dobronamjernost i iskrena sreća zbog tuđeg uspjeha. Zašto se sve više umanjuje važnost tuđeg uspjeha?  Ma kakav on u nečijim očima bio, svatko bi trebao cijeniti drugog koji je postigao nešto za što se istinski potrudio. Zašto se uspjeh počeo mjeriti u broju ljudi koji su na društvenim mrežama kliknuli „like“, odnosno klik koji u današnje doba označava podršku drugih ljudi na objave koje netko objavi o svom životu? Zašto sreća mladih ovisi o toj podršci? Gdje su nestala iskrena prijateljstva i sreća zbog podrške koju ljudi dobivaju od najbližih?

Ključ života je bit sretan, a svatko bi trebao biti dovoljno čvrst da shvati da nije bitno mišljenje svih i svakoga. Kad bi se uspjeh mjerio u dobrim djelima, zdravlju i primjerice educiranju, a sreća u zahvalnosti na svim dobrobitima koje nam je Bog podario, svijet ne bi bio toliko površan, a ljudi bi bili sretniji. Hrabrost je biti drugačiji i jedinstven, izvan okvira svega onog površnog što se nameće kao novo „normalno“. Svaki mladi čovjek trebao bi imati ambicije i ciljeve i shvatiti da je svatko kovač svoje sreće. Uspjeh je moguć samo kada je osoba uporna, kreativna i kada se bori za ostvarenje postavljenih ciljeva, a sreća je rezultat ostvarenog uspjeha. Sreća je kad osoba shvati koliko je za nju malo potrebno. Ona nastaje kada se postave realni ciljevi i kada svatko da najbolje od sebe da svoj cilj i ostvari.

 

 

Elena Benčik

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...

Preporuka: Najbolje od Stephena Kinga

Foto: screenrant.com Stephen Edwin King , poznat i kao "američki kralj horora", najprodavaniji je autor horor i triler žanra u svijetu i najuspješniji američki pisac ikad. Rođen je 21. rujna 1947. u Portlandu, u državi Maine. Rano djetinjstvo mu je obilježio odlazak oca koji je, pod izgovorom da ide kupiti cigarete, otišao i ostavio Stephenovu majku, Nellie Ruth Pillsbury, da se sama brine o njemu i posvojenom bratu Davidu. Zbog financijskih poteškoća bili su se prisiljeni često seliti, sve do 1958. kad se Nellie Ruth vraća u Maine da bi se brinula o bolesnim roditeljima. Još od djetinjstva pokazao je veliki interes za pisanje, pa je tako pisao kratke priče za razne fanzine, među ostalim i Dave's Rag – novine koje je pokrenuo sa bratom Davidom u nadi da će prodajom pomoći majci sa financijskim problemima. 1966. upisao je studij engleskog jezika na Sveučilištu Maine u Oronu, gdje je pisao tjednu kolumnu King's Garbage truck za studentske novine, te slao k...

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim. ...