U vrijeme kada svijetom
uglavnom vlada stres izazvan nepovjerenjem naroda prema državi, države prema
narodu i nepovjerenje čovjeka prema čovjeku općenito, mnogi mladi se pitaju što
znači biti uspješan i sretan i kako to ostvariti.
Pojam uspjeha i pojam sreće
su dva vrlo relativna pojma jer svaki čovjek kad kaže ono što stvarno osjeća iznijet
će svoje mišljenje i svoju definiciju tih pojmova. Ono što najviše stvara
pritisak mladim ljudima su nekad nerealna očekivanja bližnjih, površna procjena
drugih na temelju objava na društvenim mrežama te zavist koju mogu svakodnevno
osjetiti od drugih ljudi kada u nečemu uspiju. Postavlja se pitanje gdje je
nestalo zajedništvo, dobronamjernost i iskrena sreća zbog tuđeg uspjeha. Zašto
se sve više umanjuje važnost tuđeg uspjeha?
Ma kakav on u nečijim očima bio, svatko bi trebao cijeniti drugog koji
je postigao nešto za što se istinski potrudio. Zašto se uspjeh počeo mjeriti u
broju ljudi koji su na društvenim mrežama kliknuli „like“, odnosno klik koji u
današnje doba označava podršku drugih ljudi na objave koje netko objavi o svom
životu? Zašto sreća mladih ovisi o toj podršci? Gdje su nestala iskrena
prijateljstva i sreća zbog podrške koju ljudi dobivaju od najbližih?
Ključ života je bit
sretan, a svatko bi trebao biti dovoljno čvrst da shvati da nije bitno
mišljenje svih i svakoga. Kad bi se uspjeh mjerio u dobrim djelima, zdravlju i
primjerice educiranju, a sreća u zahvalnosti na svim dobrobitima koje nam je
Bog podario, svijet ne bi bio toliko površan, a ljudi bi bili sretniji. Hrabrost
je biti drugačiji i jedinstven, izvan okvira svega onog površnog što se nameće
kao novo „normalno“. Svaki mladi čovjek trebao bi imati ambicije i ciljeve i
shvatiti da je svatko kovač svoje sreće. Uspjeh je moguć samo kada je osoba
uporna, kreativna i kada se bori za ostvarenje postavljenih ciljeva, a sreća je
rezultat ostvarenog uspjeha. Sreća je kad osoba shvati koliko je za nju malo
potrebno. Ona nastaje kada se postave realni ciljevi i kada svatko da najbolje
od sebe da svoj cilj i ostvari.
Elena Benčik
Primjedbe
Objavi komentar