Mir. Spokoj. Lječilište za dušu. Riječi su to koje opisuju Pustinju Blaca
na otoku Braču. Samostan u
Pustinji Blaca dokazuje kako
su ljudi na otoku živjeli nekada.
U 16. stoljeću
Poljički svećenici glagoljaši su bježali od Turaka i svoje skrovište su
napravili na otoku Braču. Pustinja se nalazi između Bola i Milne, u dolini i
dobila je ime po nanosima blata i zemlje koje su nanosile bujice. U 18. i 19.
stoljeću su dovršeni crkva i samostan.
Svećenici
su šume pretvorili u maslinike, vinograde i voćnjake. Također, u Blacima su
tiskane knjige za pčelare amatere. Blizu samostana svećenik don Nikola
Milićević mlađi je napravio pčelinjak. Kasnije su proširili svoje poslove na
pomorstvo i trgovinu. Svećenici
su svoje dane provodili čitajući knjige. U samostanskoj se biblioteci mogu naći
knjige na području fizike, astronomije, ekonomije, književnosti, matematike i mnoge druge.
Kroz pustinju se izmjenjivalo dosta svećenika, a posljednji svećenik bio je don Nikola Milićević mlađi. Osim što je bio svećenik treba spomenuti da se zanimao i za astronomiju. Don Milićević mlađi je u pustinju donio teleskop. Zanimljiva je informacija, da je Blaca nekada bila i zvjezdarnica. Iz zvjezdarnice Blaca su otkrivena i imenovana dva asteroida.
Danas se do pustinje Blaca
se može doći iz više smjerova ali uvijek samo pješice. Cesta nije asfaltirana,
jedan dio puta je uski prolaz kojim su nekada prolazili konji i mazge.
pješačenje traje 45 minuta)
gospodarskim, umjetničkim i znanstvenim sadržajima)
Pustinja
Blaca danas je muzej. Blaca zaštićena je zakonom o zaštiti prirode. Jednom
godišnje prvu subotu nakon blagdana Velike Gospe održava se misa u Pustinji. U blizini muzeja i samostana planirano je
podizanje ekološkog vinograda. Uprava za zaštitu kulturne baštine ministarstva
kulture u suradnji s centrom za kulturu Brač prijavila je eko-muzej pustinja
Blaca za landscape award - nagradu za dostignuća u području zaštite krajolika.
Nagradu dodjeljuje vijeće Europe svake dvije godine. Pustinja Blaca pravi je prirodni i kulturološki fenomen, čudesna oaza
mira i uspomena na davno prošla vremena.
Nora Marinelić
Primjedbe
Objavi komentar