Preskoči na glavni sadržaj

PONOS I DIKA CAVTATSKOG LIKA

 

 
(kerigma-pia) 


Ljetnim mjesecima, mali gradić Cavtat koji se smjestio na poluotoku Ratu može se pohvaliti velikim brojem turista. Mnogi od njih se nakon što dođu prvi puta vraćaju ponovno zbog prelijepe netaknute prirode, brojnih palma koje se prostiru niz obalu, ugodne domaćine, ukusne hrane i bogate kulture. Kada šetaju Cavtatom u pravilu se zaustave kod jednog zanimljivog kipa koji prikazuje poznatog hrvatskog slikara Vlahu Bukovca.

            Vlaho Bukovac rođen je 1855. godine u Cavtatu. Njegovo je prezime prvobitno bilo Faggioni, no 1877. godine pod utjecajem dubrovačkog pjesnika Meda Pucića obiteljsko prezime Faggioni pohrvatio je u Bukovac. Životopis Vlaha Bukovca vrlo je osebujan jer je već sa 11 godina sa svojim stricem otputovao u New York. Nažalost, stric mu je ondje vrlo brzo preminuo pa je mladog Vlaha teta umjesto u školu poslala u popravilište na Hearts Island. Nakon četiri godine vratio se u rodni Cavtat gdje se nije dugo zadržavao kako ne bi roditeljima bio financijski teret već je nakon kraće nautičke naobrazbe krenuo raditi kao mornar na relaciji Carigrad-Liverpool-Odesa. Pomorski život nije mu donio ništa više sreće od američke avanture jer je prilikom plovidbe nesretno pao u štivo broda. No, kako život uvijek piše čudne priče i ponekad zlo dolazi za neko dobro, petnaestogodišnji je Bukovac prilikom oporavka otkrio svoj talent slikanja. Prve radove naslikao je na zidovima rodne kuće u Cavtatu zbog kojih su mještani vrlo brzo saznali da se među njima nalazi daroviti umjetnik. 1873. godine zajedno sa svojim bratom Jozom otišao je u Peru gdje je neko vrijeme zarađivao tako što je oslikavao željezničke vagone te je nakon toga otišao u San Francisco na prve poduke iz slikarstva. U tom je razdoblju najviše slikao portrete po narudžbi  te su ga pozitivne kritike ohrabrile da se vrati u Europu i studira na prestižnom fakultetu  École des Beaux Arts u Parizu. Njegov talent i upornost u Parizu nisu ostali neopaženi jer je idućih 15 godina Bukovac izlagao svoje aktove i portrete na jednoj od najznačajnijih svjetskih izložbi; Pariškom Salonu. Nakon što je stekao svjetsku slavu i postao vrlo cijenjen svoj doprinos je odlučio dati i u Hrvatskoj. Mnoge mlade nade u slikarstvu vratile su se sa visokih umjetničkih svjetskih fakulteta kako bi učili od Vlahe Bukovca. Dolaskom u Zagreb 1893. godine postao je kreator hrvatske umjetničke scene, pokretač likovnih događaja i svojim utjecajem na cijelu generaciju mladih slikara sudjelovao je u stvaranju temelja hrvatske Moderne. S obzirom da je učio svoje studente da slikaju u prirodi, i vjerovao u njihov osobni izričaj, kao njihova zajednička karakteristika pojavio se svijetli kolorizam zbog čega su  nazvani „Zagrebačka šarena škola“. Bukovac je u Zagrebu oslikao mnogobrojne portrete, ali i velike kompozicije koje je slikao za zlatnu dvoranu vladina Odjela za bogoštovlje i nastavu, za Hrvatsko narodno kazalište i biskupa Strossmayera. 1897. godine je sa mladim umjetnicima osnovao Društvo hrvatskih umjetnika, u duhu novog vremena te su godinu kasnije organizirali u Umjetničkom paviljonu veliku izložbu Hrvatski Salon, koje je predstavljalo prvo reprezentativno predstavljanje hrvatskih umjetnika. U vremenu od 1898. do 1902. Bukovac je svoj značaj odlučio dati i svom Cavtatu gdje je naslikao vedute i pejzaže Cavtata i dubrovačkog kraja, i veliki broj portreta obitelji i prijatelja. Za župnu crkvu sv. Nikole naslikao je Kristov grob, veliku scenu u nekoliko planova koju mještani i dan danas uoči Uskrsa postavljaju u svetištu crkve. U to vrijeme oslikao je i strop Bondinog teatra u Dubrovniku. Posljednjih dvadesetak godina živio je uglavnom u Pragu sa svojom obitelji gdje je radio kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti no svakog ljeta se vraćao u posjetu svojoj domovini, a najviše Cavtatu.

            Osim raznih aktova, portreta, pejzaža i kompozicija iza sebe je ostavio i svoje autobiografsko djelo „Moj život“ koje je tiskano 1918. godine u Zagrebu. Umro je 23. travnja 1922. godine u Pragu, a pokopan je u rodnom gradu Cavtatu. U Cavtatu se osim njegovog kipa nalazi i muzej koji je napravljen u njegovoj rodnoj kući, a turisti u njoj imaju priliku vidjeti veliki broj njegovih radova i saznati sve vrlo detaljno o njegovom životu.

 

Literatura: https://www.migk.hr/vlaho-bukovac

Elena Benčik

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi
37 komentara
Pročitajte više

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada
296 komentara
Pročitajte više

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.
227 komentara
Pročitajte više