Preskoči na glavni sadržaj

POZNATA HRVATSKA GLAZBENA DIVA

(foto: Luka Stanzl)


Poznata hrvatska glazbena diva Tereza Kesovija ponos je svojih Konavala čije pjesme u Hrvatskoj zna gotovo svatko, od najmlađih do najstarijih generacija. Rođenja je 3. listopada 1938. godine u Dubrovniku. Tereza je odrasla sa ocem Antunom, pomajkom Jelom i bratom Perom. Bili su siromašna i skromna obitelj, ali Tereza je u intervjuima često voljela naglasiti da su živjeli ispunjeno i sretno. Majka joj je umrla kada je imala samo mjesec dana pa je nije imala priliku upoznati, a otac se oženio udovicom koja nije mogla imati djecu te je svu ljubav prenijela na Terezu i njenog brata. 


Glazbom se prvi puta susrela sa sedam godina kada je postala članica zbora radio stanice Dubrovnik. Željela je upisati glazbenu školu, ali roditelji su inzistirali da uz glazbu nauči i neki zanat zbog čega je usporedno upisala  glazbenu, ali i strukovnu srednju školu. To joj nije polazilo za rukom budući da je imala velikih problema sa matematikom, zbog čega se odlučila na ispis iz strukovne srednje škole te je naposljetku ipak završila „samo“ srednju glazbenu školu, odsjek flaute. Taj instrument je bio veoma skup pa je Terezin otac prodao svinju da bi joj ga mogao kupiti. Godine 1958. je u Ljubljani prvi puta pobijedila na natjecanju na kojem su sudjelovali mladi glazbenici iz cijele Jugoslavije. Školovanje je nastavila u Zagrebu gdje je upisala Glazbenu akademiju i uspješno diplomirala na odsjeku za flautu, a tijekom studija je svirala u simfonijskom orkestru Radio Zagreba. Prvi veći nastup je imala 1961. godine u zagrebačkom Varijeteu. Surađivala je sa poznatim glazbenim imenima poput Zdenka Runjića, Arsena Dedića, Kemala Montena itd. Iako je bila vrlo cijenjena i popularna na prostorima cijele tadašnje Jugoslavije, odlučila se okušati u novoj sredini izvan svoje domovine. Godine 1965. je otišla  u Francusku gdje joj je trebalo neko vrijeme da se privikne. Svaki je novi početak, naravno težak, a njeni početni problemi bili su neznanje francuskog jezika i odlazak od kuće bez svoje obitelji. Jedna od prvih pjesama koju je 1965. godine izvela u Francuskoj je „Larina pjesma“ iz filma „Doktor Živago“. Trinaest godina kasnije je održala solistički koncert u pariškoj Olimpiji za koji se može reći  da je jedan od većih događaja na kojima je nastupala u karijeri. 1966. godine je izabrana da predstavlja Monako na Euroviziji sa pjesmom „Bien Plus Fort“, ali je tamo nažalost osvojila tek posljednje mjesto. Tereza je nastupala na brojnim UNICEF-ovim koncertima i humanitarnim događajima, a zbog svoje humanosti i dobrote dobitnica je i Zlatne povelje za humanizam. Osim na hrvatskom i francuskom svoje pjesme je pjevala na još sedam svjetskih jezika: slovenskom, talijanskom, ruskom, engleskom, njemačkom, španjolskom i portugalskom. Zbog svoje specifične boje glasa i emotivnog načina izvođenja pjesama koje uvijek odaju iskrenost i ljubav, Tereza je bila i ostala miljenica na glazbenoj sceni diljem Hrvatske i svijeta. Neke od njenih pjesama su: Sutra je novi dan, Moja posljednja i prva ljubavi, Prijatelji stari gdje ste, Sunčane fontane, Stare ljubavi, Pronađi put, Na Stradunu, Govori tiše i mnoge druge.


Privatan život Tereze Kesovije nije bio najuspješniji budući da iza sebe ima dva braka i dva razvoda, ali više o svom privatnom i javnom životu objavila je 2010. godine kada je izašla njena autobiografija u kojoj je opisala neke od najtežih životnih trenutaka. Osim neuspješnih brakova, jedan  od tih trenutaka bio je i Domovinski rat u kojem je njena kuća spaljena i kada zbog  je zbog rata morala otići iz svojih rodnih Konavala. Osim toga, težak period u životu bio joj je kada su je obavijestili da joj je brat poginuo u prometnoj nesreći. Unatoč svemu, Tereza je ostala snažna i više puta dokazala da sreća prati hrabre pa je tako uz sve životne nedaće pobijedila i rak bubrega. Kako često kaže za medije, ne planira ići u mirovinu već će pjevati do posljednjeg daha jer joj je cijeloga života upravo glazba pomagala da nastavi dalje živjeti uz sve probleme koji su je snašli pa bez nje više i ne može zamisliti svoj život.


Elena Benčik


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.