Preskoči na glavni sadržaj

Kako su dubrovački studenti doživjeli Egipat


U sklopu projekta pod nazivom „FishAqu“ studenti s Odjela za primijenjenu ekologiju boravili su na Sveučilištu Matrouh u Egiptu, skupa s profesoricom izv. prof. dr. sc. Ana Bratoš Cetinić. Cilj projekta je uspostaviti diplomski studij akvakulture i ribarstva na četiri sveučilišta u Egiptu: Alexandria University, Arab Academy for Science, Technology and  Maritime Transport, Matrouh University i Aswan University, koji će biti u skladu s europskim obrazovnim sustavom. Studentica treće godine Marija Gardijan podijelila je svoje iskustvo boravka u Egiptu. 


Koliko ste dana boravili u Egiptu i kakvi su Vam dojmovi

U Egiptu sam boravila pet dana i dojmovi su podijeljeni. S jedne strane jako sam zahvalna za samo ovo iskustvo i smatram da je rijetkost vidjeti jedan grad poput Marse Matrouh, jer to nije jedna od onih destinacija koju izaberemo kada idemo na putovanja. S druge strane, smatram da je najbolje reći da smo svi doživjeli neki tip kulturološkog šoka te je između ostalog vrijedno vidjeti pojedince u potpunosti različitog mišljenja od nas, te sam iz svega toga izvukla da bi svi trebali biti zahvalni na načinu razmišljanja ljudi na ovom području iako često znamo reći da su ljudi ovdje ˝zadrti˝. 


Jeste li imali priliku družiti se i razmijeniti iskustva sa studentima Sveučilišta u Matrouhu

Upoznali smo mnoge studentice, koje su čak i provele jedan dan s nama u Aleksandriji. Na putu do Aleksandrije sam se sprijateljila s curom koja se zove Ola, i mogu reći da smo dosta razgovarale. Došle smo i do tema poput vjere, statusa žena u njihovom društvu i veza. Obje smo bile začuđene odgovorima. 



Što ste naučili o njihovoj kulturi i kako je ona utjecala na Vas

O njihovoj sam kulturi naučila mnogo, više-manje iz razgovora s Olom. Smatram da je položaj žena u njihovoj kulturi jako nepogodan, uvidjela sam da to muči i mnoge mlade Egipćanke, koje se protiv toga pokušavaju izboriti time što upisuju fakultete i nastavljaju svoju edukaciju. Iako je to dobar pokušaj, mislim da je svejedno jako mali korak, jer za razliku od Europe i država zapada, ovdje se cure udaju jako mlade i dobivaju djecu, a sve je to zajedno s nastavkom edukacije teško održavati. Od šest cura koje smo upoznali jedna nije bila udana, iako je svima njima samo 22 godine. Također  sve su se iznenadile kada smo započele temu veze, jer kod njih to skoro pa ne postoji, nego se odmah udaju. Također njihova razina edukacije, niža je nego naša. Oni kroz srednju i osnovnu školu imaju samo dvije godine engleskog jezika, za kojeg svi znamo da je skoro pa osnova današnjeg svijeta. 




Jeste li imali priliku probati lokalnu hranu

Skoro smo cijelo vrijeme jeli lokalnu hranu, najviše su mi se svidjeli keksi koje smo dobili trećeg dana za desert. Od slane hrane (glavna jela) najviše mi se svidjela salata s rižom, mrkvom i još mnogo povrća.


Planirate li u budućnosti ponovno posjetiti Egipat

Iako mi se svidjelo ovo iskustvo, ne bih baš rekla da mi je plan u bližoj, ali ni u daljoj budućnosti posjetiti Egipat, osim možda ako mi se ponudi prilika posjetiti piramide u Gizi.


(privatna arhiva)

Gabriela Lulić

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.