Preskoči na glavni sadržaj

TKO POD DRUGIM JAMU KOPA, SAM U NJU PADA

Svijet se nalazi u dugo neviđenoj kriznoj situaciji, 24. veljače Rusija je započela, kako se ispostavilo, dugo planiranu agresiju na svoju susjednu zemlju Ukrajinu. Razmjeri napada su masivni, cijela zemlja nalazi se pod učestalom paljbom ruskih granata, a prema Kijevu je krenula kolona tenkova i oklopnih vozila dužine šezdeset kilometara. Ruski predsjednik Vladimir Putin trenutnu invaziju naziva „specijalnom vojnom operacijom“ čiji je jedini cilj, kako on navodi, zaštita ljudi koji osam godina trpe zlostavljanja i genocid koji provodi režim u Kijevu. Ukrajince naziva neonacistima, niječe im državnost, a korištenjem izrazito teških pojmova kao što je genocid, on u ruskom narodu želi probuditi emocije na stradanja u Drugom svjetskom ratu, gdje je po europskim bojišnicama stradalo više od 26 milijuna sovjetskih vojnika, mahom Rusa. Putin u povijesnim okolnostima traži legitimitet za sadašnju vojnu akciju, i dok većina naroda, posebno u mjestima udaljenim od urbanih središta, konzumira isključivo državne medije, koji im kao na pladnju serviraju propagandne vijesti, posljednjih dana u velikim ruskim gradovima skupila se kritička masa pretežito mladih ljudi koja je prosvjedima jasno izrekla svoje mišljenje o ratu protiv svojih susjeda. Policija je suzavcima i uhićenjima kupila Putinu mir, no pitanje je koliko će isti trajati. Svjetsku javnost zaprepastila je i odluka prema kojoj se ruski nuklearni arsenal stavlja u stanje pripravnosti, no brojni vojni analitičari slažu se kako je to „prijetnja praznim pištoljem“ jer ruska vojska napreduje sporije od očekivanog, a nuklearni rat ne bi nikome bio od koristi.

U svemu ovome, nešto se ipak pita i Ukrajince, njihov predsjednik Volodimir Zelenski proglasio je izvanredno stanje te je naredio opću mobilizaciju svih pripadnika pričuvne vojske, a zapadni svijet Ukrajini je odlučio pomoći slanjem oružja i uvođenjem sankcija Rusiji, koje će sigurno usporiti i utjecati na njihovo dugoročno vojno napredovanje. Rusi trenutno napadaju, granatiraju i uništavaju ukrajinske gradove i sela svim svojim sredstvima, no kao da su zaboravili kako je ranjeni lav najopasniji, te se žar i moral onoga tko brani svoj dom teško može usporediti s onim koji razara u tuđoj zemlji. Ukrajinci će se s vremenom konsolidirati, učvrstiti postojeći otpor, a Putin, koji zna što znači istinska kriza, jer je upravo takva bila i Rusija devedesetih kada je krenuo njegov uzlet na vlast, će protokom vremena tonuti sve dublje, na samo dno povijesti – gdje ga čeka sudbina i „privilegirano“ društvo iskompleksiranih diktatora, koji su želeći odvesti tuđi narod u propast, to učinili upravo svom.


(Index.hr)


Ivan Amižić

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi
37 komentara
Pročitajte više

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada
296 komentara
Pročitajte više

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.
227 komentara
Pročitajte više