ZAŠTO NE RADITI SEZONSKE POSLOVE ZA VRIJEME STUDIRANJA

 

(Pixabay)

U današnjoj kulturi velika priznanja i pohvale od sredine dobivaju studenti i učenici koji uz fakultetski odnosno školski uspjeh još rade ljetnu sezonu, obično poslove vezane poput rada u trgovinama, restoranima, hotelima... Te vrste poslova su uglavnom na samom dnu po radnim uvjetima i plaćanju, a znaju biti itekako fizički zahtjevni s obzirom na doba godine koje dodatno otežava ako se radi na otvorenom. Bez obzira na to smatra se da oni koji vrijedno rade za sezonu i zarade sebi džeparac za cijelu godinu su vrijedni i stječu disciplinu koja će im služiti u životu, a isto tako suosjećaju s ljudima koji rade taj posao cijelog života. No je li to uistinu tako ili je to samo društveni konstrukt namijenjen tome da se izrabljuje mlade nedovoljno plaćenim teškim radom za kojim nema potražnje, a poslodavci nisu voljni podići plaću?

 

Cijene rada, utrošeno vrijeme i zarađeni novca

Najmanja satnica koja po novoj odluci vlade jest 29,30 kuna, koja se izračunava tako da minimalnu bruto plaću koja trenutno iznosi 4687,50 kuna podijelite sa 160 (40 sati tjedno x 4 tjedna). S obzirom na to da je minimalna studentska satnica zapravo usklađena s minimalnom plaćom, a većina poslodavaca plaća studente i učenike s tom satnicom, omjer utrošenog vremena i dobivene nagrade (plaće) je loša. Uzevši prosječnog učenika ili studenta koji ima stabilne prihode u kućanstvu, njegovo vrijeme tijekom praznika može iskoristiti puno kvalitetnije nego da radi za 30 kuna po satu.

 

Umjesto rada ljeti da odluči naučiti novi jezik, vještinu poput sviranja instrumenta, osnova programiranja bi mu poslije u životu puno više vrijedilo, jer bi za taj odgođeni trenutni (niski) prihod mogao za par godina zarađivati po satu onoliko koliko bi inače zarađivao po danu. Vještine i znanje su puno vrjednije to što ih manje ljudi zna, što su specifičnije i koje zahtijevaju više vremena i ulaganja. To je standardni zakon ponude i potražnje, svatko zna nositi građevinski materijal, ali malo tko zna upravljati jedrilicom ili svirati instrument. Stoga satnica skipera ili glazbenika je mnogostruko veća nego građevinskog radnika. Ako novac nije glavni motivator onda bi sigurno stimulirajuća radna okolina, zahtjevni zadaci i drugi poboljšani uvjeti rada trebali biti jer pružaju veće zadovoljstvo odrađenim poslom nego fizički rad.

 

(Pixabay)

Ulaži danas, kako bi ti bolje bilo sutra

Pogledajte bilo koji posao i uvidjet ćete jako brzo da omjer znanja i vještina je ekvivalentan plaći, ne postoji pojam loše plaćeni, a sigurno ne pretplaćeni radnik osim u slučajevima radikalnih promjena poput rata, epidemija i drugih vanjskih čimbenika u kojem može doći do kratkotrajne značajnije destabilizacije tržišta rada. Sve što uložite u svoje obrazovanje vratit će vam se puno više nego da trčite za brzom zaradom ili još gore čemu studenti znaju posebice pribjegavati, a to jest da rade dva posla ljeti ili da rade tijekom cijele godine. Bitno je naglasiti razliku da se ovdje odnosi na one studente kojima nije nužno raditi, a to se može smatrati velikom većinom. Onaj koji nema financijske uvjete za studiranje naravno da je poželjno da radi što više može ljeti kako ne bi tijekom predavanja i ispita trebao brinuti oko novca. Oni koji ne trebaju raditi neka se zapitaju je li možda bolje investirati u vlastita znanja ili volonterski raditi u struci kako bi kad završe studij dobili kvalitetnije radne uvjete, bolju plaću i zdraviju radnu okolinu nego džeparac koji će se potrošiti u hodu na isprazne stvari. Isto vrijedi i za učenike koji za vrijeme ljetnih praznika mogu isprobavati nove hobije kako bi  iskusili ono čime bi se htjeli baviti u budućnosti te da sukladno tome izaberu fakultet po mjeri. Roditelji bi svakako pohvalili osobne inicijative djeteta i financijski podržali ambicioznog studenta, a sigurno bi se i manje brinuli hoće li sutra pronaći posao s kojim će prehranjivati obitelj nego kratkoročni ponos prilikom pohvale susjeda i rodbine.  

 

Hoćeš li raditi ovog ljeta?

Ovo pitanje je uobičajeno za ovo doba godine i može se čuti na svakoj kavi na kojoj prisustvuju studenti. Prije svega trebao bi student sebi postaviti ovo pitanje te sukladno tome postupati ne mareći za glasine okoline već s odmakom planirajući svoju karijeru dugoročno. Današnja nesigurnost, nezainteresiranost i pogrešne odluke mladih manje se trebaju pripisivati vremenu u kojem živimo, a više nedostatnom introspekcijom i nedostatkom slobodnog vremena za otkrivanje stvari koje ih uistinu zanimaju te u kojima mogu izražavati svoju kreativnost, znatiželju,  postajući ispunjeni i uspješni ljudi. Uostalom ne bi trebala biti sramota uživati u praznicima jer su tome namijenjeni. Zaposleni ljudi imaju pravo na godišnji odmor, stoga ništa nije krivo u uzimanju vremena za odmor od studiranja.

 

Marin Šućur