Preskoči na glavni sadržaj

Veganstvo – pun pogodak ili prazan trbuh


Premda bi mnogi sa sigurnošću odmah uskliknuli ovaj drugi, manje privlačan „odgovor“, na sreću svih onih koji bi voljeli biti vegani, ali misle da bi njihovi jelovnici bili dosadni, ili još gore, da bi ostali gladni,  mit o praznom želudcu, frižideru i džepu opovrgnuti će nekoliko ukusnih i zasitnih recepata za čije sastojke ne treba izdvajati pozamašnu svotu, kako se to inače misli. 

Prije svega, bitno je, bolje reći neizbježno napomenuti i samu srž veganstva kao pokreta koji vremenom postane način života- plemenitost prema svim živim bićima, pa makar to značilo uskraćivanje osobnih užitaka. Jedan obrok nije vrijedan ničije patnje, žalosnog i bijednog života stiješnjenog u kavez i hladnokrvne smrti. Specizam je i suviše prisutan, apsurdno je da čovječanstvo dijeli životinje na „kućne ljubimce“ i „hranu“, odnosno na one koje će njegovati i one druge, koje su na ovaj svijet stupile pod ne baš sretnom zvijezdom, koje će iz dana u dan masovno i brutalno klati kako bi zadovoljilo svoja nepca na desetak minuta. 

No zaista bi se o veganstvu, svim njegovim vrijednostima, prednostima i zdravstvenim benefitima moglo razglabati nadugo i naširoko, Internet je prepun edukativnih filmova, zanimljivih članaka, organizacija za zaštitu životinja čije misije i djelovanje je veoma lako pratiti i još pregršt toga na udaljenosti od jednog, eventualno dva klika. 

Mit o veganima koji preživaju samo travu najbolje se hvata tamo gdje se o veganstvu baš ništa ne zna, i ne trudi znati. Samoobmana poput takve nudi neodoljivu priliku da se pojedinac zbog svoje lijenosti, inertnosti i konformizma opravda i odijeli od pravilnog postupanja, tešući se kako je to skup, neodrživ ili nezdrav način života. Međutim, gotovo da i nema roditelja koji se nije mučio barem prvih par godina djetetovog života „podvaliti“ mu voće, povrće i žitarice na sve moguće načine, što je samo po sebi dovoljno da se zaključi koliko je ono što nam je dala majčica Zemlja, krucijalno i temeljno kad pričamo o prehrani punoj vlakana, vitamina, minerala, ugljikohidrata, pa čak, na nevjericu mnogih, i proteina. A od povrća i voća još nitko nije bankrotirao, zar ne?


Što za doručak

Doručak kao najbitniji obrok u danu koji bi nas trebao držati sitima, i pružiti našem tijelu dozu energije, ne bi se trebao sastojati od pekarskih proizvoda za kojima se tako često poseže zbog žurbe i nedostatka vremena. Da, peciva su ukusna i sline same krenu niz usta kad se pomisli na burek, no on zaista tijelu nema što ponuditi osim masnoća, ugljikohidrata i kratkotrajne lažne zasićenosti koju odnese prva jutarnja kava. Ne treba ponovno ni napominjati patnju, bol i eksploataciju životinja. Vrijeme za pripremu ovog doručka izjednačeno je s vremenom utrošenim na put do pekare, čekanje u redu, i klopanje junk fooda. No ipak, osim ako pekarna nije u neposrednoj blizini, ovaj bi doručak odnio pobjedu u utrci. 


VOĆNI SMOOTHIE I ZOBENA KAŠA S JAGODAMA I CRNOM ČOKOLADOM


(privatna arhiva)




Bez posipanja raznih mrvica, slaganja boja, prelijeva i „fotogeničnih“, „instagramičnih“ dekoracija. Brzo i jednostavno, a hranjivo i zdravo. Energetska i vitaminska rapsodija okusa i nutrijenata. 
SMOOTHIE: Kombinacija je bezbroj. Što god se nalazi pri ruci, od povrća, voća, žitarica ili orašastih plodova, dobar je izbor. Kombinacija vidljiva na fotografiji sastoji se od:

- 1 očišćene mrkve
- 80g zamrznutog šumskog voća LEDO
- Pola šake indijskih oraščića/badema 
- 1 banane 
- 1 naranče
- 1 jabuke
- 2-3dl zobenog/sojinog mlijeka, odokativno
- Šaka zobenih pahuljica
- 1  mjerica veganskog proteina okusa trešnja-jogurt* 

Sve što treba učiniti, odnosno posjedovati jest blender. Iskrižati voće, ubaciti ga u blender skupa s ostalim sastojcima, izblendati, i za dvije minute slijedi savršen smoothie. Besprijekoran, kreativan način da se tijelu pokloni doza voća, vitamina i zdravog šećera posebice za one koji od košare s voćem uobičajeno bježe što dalje, ili im je dosadno i monotono jesti voćne salate.

ZOBENA KAŠA S JAGODOM I CRNOM ČOKOLADOM: Također gotova za 5 minuta. Naravno, i ovo se jelo može prilagoditi različitim preferencijama i željama, jer postoji bezbroj zanimljivih kombinacija i okusa, samo treba pustiti kreativnost da odradi svoje. Zobene pahuljice su izuzetno hranjive, pune složenih ugljikohidrata te proteina, a drže sitima nekoliko sati. Kombinacija vidljiva na fotografiji naravno, sastoji se od:  

- 7/8 zamrznutih jagoda LEDO

- 2 kockice tamne veganske čokolade

-  2-3 dl zobenog/sojinog ili bilo kojeg drugog biljnog mlijeka 

- 3 šake zobenih pahuljica

Sve što trebat je zagrijati mlijeko, u njemu rastopiti čokoladu, dodati jagode i zobene pahuljice i miješati 4-5 minuta dok se sve ne sjedini, odnosno ne pretvori u „ljepljivu smjesu“. Veoma mukotrpan, strašan i spor postupak (kako da ne).


*Veganski protein : lako ga je naručiti putem interneta, a za njega je potrebno izdvojiti svotu manju nego za uobičajeni protein. Radi se većinom o  proteinu graška ili pak soje.

Što za ručak

Ručak će naravno ovisiti o količini vremena koje stoji na raspolaganju, stoga će nekad kulinarska „remek djela“ zasigurno zamijeniti kakav „mesni“ odrezak ili burger napravljen na brzinu, no i to je u redu. Ipak, za to nije potreban nikakav recept, stoga bi valjalo podijeliti nekoliko nesvakidašnjih, ali relativno brzo gotovih jela.


DOMAĆI SEITAN U UMAKU OD KIKIRIKIJA S POVRĆEM I RIŽOM:



Proces pravljenja svog seitana uistinu je zamoran, i dugotrajan, no na njega je potrebno utrošiti 5 do 10 kuna, odnosno kupiti 1-2 kila polubijelog brašna. Ono što je komplicirano kod pravljenja domaćeg seitana jest činjenica da prvo treba oblikovati kuglu od tijesta, ostaviti u mlakoj vodi 45 minuta, a zatim ispirati škrob kroz nekih 20 pranja, naizmjenice toplom i hladnom vodom. Toplom vodom iz razloga što bolje ispire škrob, a hladnom zbog stiskanja i formiranja tijesta. Nakon što voda postane skoro pa prozirna, seitan treba zavezati u gazu ili čistu krpu, a zatim ga kuhati sa začinima, i po mogućnosti malo soja sosa nekih sat i pol. Rezultat je čisti protein – odnosno čisti gluten koji ostane kad se ispere škrob. Da – seitan ima više proteina od recimo, pilećih prsa! I izrazito malo masti, kao i ugljikohidrata. Ovim procesom od 1kg brašna dobije se 400-450g seitana.

Stoga se u ovu kulinarsku vratolomiju treba upustiti onda kada se pomiri s činjenicom da treba provesti nekih 3-4 sata u kuhinji. No na sreću, kupovni seitan je lako dostupan, premda nešto skuplji, nekih 20-ak kuna za 200-tinjak grama.

No ukoliko je pri ruci gotovi seitan, ovo jelo oduzima maksimalno 20 minuta!

Jelo s fotografije sastoji se od:

-        2-3 velike žlice kikiriki maslaca

-        2-3 dl sojinog mlijeka

-        šaka suhoprženog Franck kikirikija

-        1 kapula (odnosno luk)

-        1 naribana tikvica

-        1 naribana crvena paprika

-        Pola naribane mrkve

-        200-300 g seitana (koliko se odabere)

-        1 čaša riže

-        Prstohvat soli, papra,

-        Malo kurkume i curry-ja (može a i ne mora)

*Korisno bi bilo marinirati seitan, odnosno začiniti ga željenim i uobičajenim sastojcima.

Naribati svo povrće.

Ponajprije treba izdinstati, odnosno popržiti seitan i kapulu na malo ulja. Zatim dodati naribano povrće, dodati sojino mlijeko, kikiriki maslac, kikiriki te začine. Miješati svega desetak minuta, dok se sve ne sjedini i ne postane  kremasto,  a za to vrijeme staviti kuhati rižu.

Ručak je gotov. 


SOJINI KOMADIĆI U UMAKU OD NARANČE SA RIŽOM I KAULOM(CVJETAČOM)



Sojini komadići izrazito su jeftini, najlakše ih je pronaći u Tommy trgovinama, cijena je nekih 11-12 kuna po pakiranju, a osim sojinih komadića, postoje i sojini medaljoni te sojine ljuspice (no ljuspice su idealnije kao zamjena za mljeveno meso). Soja iznimno obiluje proteinima, pa na 100g soje dolazi 58g proteina.

**Soju je prije potrebno potopiti u začinjenoj vodi nekih 20ak minuta, a zatim je još desetak minuta prokuhati. Marinada je također poželjna  obzirom da soja sama po sebi nema nekakav (primamljiv) okus.

Sastojci koji će biti potrebni:

-        200g sojinih komadića

-        Izribana korica 1 naranče

-        Sok 1 naranče

-        Pola žličice naribanog đumbira

-        1 cijeli usitnjeni češnjak

-        Pola povrtne (veganske) kocke za juhu

-        Pola žličice ulja

-        Prstohvat soli i papra

-        Po želji pola žličice meda

-        Kaul/cvjetača količina po želji

-        Riža količina po želji

 

Prije svega naravno, potopiti soju u vodi i dodati povrtnu kocku za juhu. Zatim marinirati sojine komadiće.

Kako bi se uštedjelo na vremenu, korisno je skuhati rižu i cvjetaču kao priloge.

Za umak treba decilitru vode dodati sve gore navedene sastojke: ribanu narančinu koru, narančin sok, naribani đumbir, usitnjeni češnjak, začine te po želji pola žličice meda, koji će ovom jelu dati istančanu notu ali i puninu okusa. Promiješati i pustiti da se sjedini.

Namočene sojine komadiće treba dobro posušiti krpom i ocijediti višak vode. Zatim ih staviti na tavu sa malom količinom ulja, da se lagano poprže i dobiju lijepu, zlatno-smeđu boju.

Kada sojini komadići poprime boju i postanu hrskavi, u tavu treba dodati pripremljeni umak od naranče i drugih sastojaka. Umaku će biti potrebno tek nekoliko minuta na vatri srednje jačine.

Za dekoraciju ali i za okus, može se dodati kikiriki, ili primjerice indijski oraščić.

 

KINESKI REZANCI S POVRĆEM, GLJIVAMA I KIKIRIKIJEM U SOJA SOSU, VEGANSKI ĆEVAPČIĆI I TOFU OD KIKIRIKIJA


I ćevapčići i tofu sir od kikirikija su kupovni. Može ih se naručiti putem interneta (na stranica Pusti Otok, BioBio itd.), ili ih se kupiti u specijaliziranim trgovinama biljne prehrane.

Ćevapčići imaju identičan okus kao i pravi, što je apsolutan zgoditak obzirom da se pri prelasku na biljnu prehranu, ne treba „odreći“ tradicionalnih okusa i jela. Tofu se također može pronaći u nekoliko varijanti, najčešće su to dimljeni, obični ili tofu od lješnjaka (najpovoljniji u DM-u, cijena varira od 8-15kn).

Za jelo s fotografije, osim ćevapčića i tofua, potrebno je:

-        1 pakiranje kineskih rezanaca

-        Pola pakiranja gljiva

-        1/1.5 tikvica

-        1/1.5 mrkva

-        1 poriluk

-        Sjemenke sezama po želji

-        2 žlice soja sosa

-        Malo povrtnog temeljca

-        Malo ulja

 

Može se po želji dodati i češnjak ili luk, no i sam poriluk može biti dostatan. Ono što je bitno kod kineskih rezanaca i općenito kineske kuhinje, jest činjenica da Kinezi svo povrće većinom režu na štapiće i trakice, zbog pravilnije cirkulacije vode kroz bilje a samim tim i manje gubljenja hranjivih tvari odnosno zdravih minerala i vitamina.

Stoga, ponajprije treba skuhati kineske rezance koji su gotovi relativno vrlo brzo. Izrezati povrće na trakice, poriluk očistiti na način da se ostavi samo zeleni dio stabljike, dobro se ispere, izreže na pola, a zatim također na trakice (može i na kolutiće). Baciti povrće i gljive na ulje, podliti s malo temeljca i vode, dodati dvije žlice soja sosa i kuhati desetak minuta. Povrće treba ostati hrskavo.

Dodati tjesteninu, odnosno rezance. Po želji priloge, poput ćevapčića, burgera, ili sličnoga. Veganskih, naravno.

 

Vanesa Tenžera

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.