Preskoči na glavni sadržaj

BRUNA BILIĆ - Nadam se da ću se do kraja ljeta vratiti pravom sportskom životu.

 

(JudoInside)

Studentica prve godine Diplomskog studija Odnosa s javnošću Bruna Bilić, široj je javnosti poznata kao džudašica Judo kluba Dubrovnik 1966, koja iza sebe ima vrhunske rezultate na nacionalnoj i međunarodnoj džudo sceni. Osim uspješne sportske karijere koja traje duže od 15 godina te  kojom se i dalje aktivno bavi, paralelno s time uspijeva rješavati i fakultetske obveze u rokovima. Iako su je pandemija i trenutna ozljeda unazadili, vrijeme rehabilitacije je nije spriječilo da upiše tečaj za trenera, nastavi trenirati i redovno studirati.

 

Kako to da ste se odlučili za džudo, neobičan izbor za žene s obzirom da je borilački sport?

Iako neobičan izbor za žene, moja majka je odigrala glavnu ulogu u upisivanju na džudo. Počela sam trenirati sa sedam godina odnosno u prvom razredu osnovne škole. Kao dijete sam imala problema s viškom kilograma i koordinacijom te je to ujedno bio i glavni razlog mog upisa. Kasnije je to ipak preraslo u ljubav koja i dalje traje.

 

Koliko je opasno trenirati džudo?

Džudo, iako je borilački sport, nije toliko opasan koliko ljudi zamišljaju. Na početku treniranja odnosno upoznavanja sporta, uči se pravilno padati kako bi se izbjegle ozljede te anulirao strah od samog padanja.  UNESCO je proglasio džudo najboljim sportom za djecu i mlade u dobi od  četvrte do 21 godine. Sam sport omogućuje sveobuhvatni fizički razvoj i razvoj psihomotorike. Napomenula bih, da se mnoge predrasude vežu za borilačke sportove zbog nekih disciplina poput MMA ili tajlandskog boksa, no nisu svi borilački sportovi isti pa samim time ni njihove vrijednosti.

 

Iako zbog ozljede koljena se ne možete trenutno natjecati, ipak aktivno trenirate i sudjelujete na pripremama. Kad možemo očekivati vaš povratak?

Prošle godine u travnju sam imala težu operaciju ozljede koljena koju sam zadobila tijekom državnog prvenstva. Naime, dijagnosticirana mi je ruptura prednjeg križnog ligamenta i djelomična ruptura meniska desnog koljena. Nakon operacije imala sam dugotrajnu rehabilitaciju koju upravo završavam. Što se tiče samog povratka na borilišta, nadam se da ću se do kraja ljeta vratiti „pravom sportskom životu“.

 

Klupska scena u Judo klubu Dubrovnik 1966 je izrazito jaka, upravo je prošao Europski kup u gradu te troje vaših kolega je bilo na postolju. Odakle tako veliki uspjesi za mali klub iz Dubrovnika?

Usudila bi se reći da Judo klub Dubrovnik 1966 ima izuzetno puno uspjeha ne samo na Hrvatskoj, već i na međunarodnoj sceni. Vodstvo kluba ulaže puno truda u natjecatelje te ih nastoji što više ispratiti i pomoći im da dođu do željenih ciljeva. Istaknula bi isto tako, za mene jednu od najbitnijih karika u klubu, glavnog trenera Matea Semiza. Trener Semiz svojom požrtvovnošću, radinosti te posvećenosti detaljima uspijeva iz nas izvući ono najbolje. Uvijek je uz nas kad nam je teško, kad nas treba motivirati ili nam pružiti podršku.

(DuList)

Vi ste izrazito uspješni u džudu, s brojnim uspjesima na nacionalnim i međunarodnim natjecanjima, a isto tako odlične rezultate nižete i u fakultetskim vodama. Što biste naveli kao vaše glavne odlike koje stoje iza toga?

 

Mislim da bi najviše istaknula želju za radom i napretkom te ljubav prema samom sportu. Moram isto navesti da je izuzetno bitna i disciplina. Ponekad nismo motivirani, umorni smo i slično, ali posao se mora odraditi. Na kraju krajeva, trud i rad će se uvijek isplatiti.

 

Koliko je teško uskladiti sve silne obveze, s obzirom da znate trenirati i po dva puta dnevno?

Od srednje škole treniram skoro pa svaki dan dva puta dnevno. U početku je bilo dosta teško usklađivati sve obveze, no pravilnim planiranjem je sve moguće. Dakako, zbog napornog i punog rasporeda, nemate puno slobodnog vremena pa tako i manje vremena za kave i izlaske.

 

Na kraju, što biste poručili svim studentima koji govore da nema dovoljno vremena za bavljenje sportom te da je previše studentskih obveza?

Mislim da je nužno baviti se bilo kakvim oblikom tjelovježbe ili sporta kako bi se osjećali bolje i bili zdraviji. Naravno, ne moraju svi studenti biti profesionalni sportaši ali uz malo truda, žrtve i dobre organizacije sve je moguće.

 

Marin Šućur

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.