Preskoči na glavni sadržaj

(NE)OPRAVDANA POPULARNOST TRUE CRIMEA

 

(Izvor slike: Vanity Fair)


Posljednja u nizu serija iz žanra true Crimea je ona o zloglasnom serijskom ubojici i kanibalu Jeffreyu Dahmeru.  Serija „Dahmer Monster: The Jefrey Dahmer Story“ postala je jedna od najgledanjih serija na streamnig platformi Netflix. Nekoliko dana nakon, stigla je i dokumentarna serija „Covnersation with a killer: The Jeffrey Dahmer Tapes.“ Velika popularnost serije ponovno je postavila pitanje trebaju li se ovakvi sadržaji snimati ili ne?

Nakon prikazivanja serija i filmova ovakvog žanra, mnogo je onih koji smatraju kako se počinitelj glorificira, žrtve se ne poštuje a obitelji žrtava ali i ubojice ponovno moraju proživljavati događaje koje bi najradije zaboravili. True crime žanr je zaista vrsta filma i serije koja je uvijek na tankom ledu. Svaki argument za i protiv snimanja takvog sadržaja se može uvažiti i svaki ima izvrsne temelje kako bi se opravdali. Istina je da se u true Crimeu najviše spominje počinitelj, to je i cilj, ali ovaj žanr nije jedini koji govori o tome u nekada prevelikoj mjeri. Slučajevi ubojstava su medijski su jako popraćeni, neki portali senzacionalistički izvještavaju o činu koji se dogodio, izvlače sve moguće podatke kako o žrtvama, tako i o počinitelju. Ako obitelj žrtve to ne zamoli, pogrebi će također biti jedna od objava na portalu. Informacije o suđenju počinitelju traže se putem svih izvora, a dežurni komentatori postaju sudci. Koja je onda razlika u gledanju serije ili filma o nekom zločinu i čitanju velikog broja objava o tome? Zbog čega publika voli ovakvu vrstu filmova, serija i podcasta? Deset ljudi će dati deset različitih odgovora. Uvid u psihu počinitelja, osjećaj zadovoljenja kada je krivac uhvaćen i osuđen, snimke razgovora s inspektorima samo su neki od razloga.

True crime je sadržaj koji ima svoju publiku, ali to gledatelje ne čini psihopatima koji glorificiraju počinitelja. Istina je da će se naći netko tko će u zločincu vidjeti svog novog idola, možda mu čak slati i pisma u zatvor ili se prerušiti u njega za Noć vještica ali to opet nije razlog da se true crime žanr nestane. Odgovornost da se od počinitelja ne stvara idol već da se suosjeća sa žrtvama leži u samim gledateljima ali i onima koji takav sadržaj donose. Gledatelji bi trebali reagirati na sadržaje koji nakon završene serije prikazuju ubojice kao zvijezde. Produkcijske kuće bi se trebale koncentrirati na žrtve te im na neki način odati počast i izazvati sažaljenje kod publike. Ono što bi također bilo jako važno je razgovarati s obiteljima žrtava, dobiti dopuštenje za snimanje određenog sadržaja kako bi razina poštovanja bila na najvećoj razini.

True crime žanr će i dalje privlačiti gledatelje, samo je važno da oni koji nude sadržaj kao i oni koji ga primaju imaju dozu poštovanja i etike jer osobe o kojima se rade sadržaji nisu plod nečije mašte već stvarne osobe.

Orlanda Laterza

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...
95 komentara
Pročitajte više

Preporuka: Najbolje od Stephena Kinga

Foto: screenrant.com Stephen Edwin King , poznat i kao "američki kralj horora", najprodavaniji je autor horor i triler žanra u svijetu i najuspješniji američki pisac ikad. Rođen je 21. rujna 1947. u Portlandu, u državi Maine. Rano djetinjstvo mu je obilježio odlazak oca koji je, pod izgovorom da ide kupiti cigarete, otišao i ostavio Stephenovu majku, Nellie Ruth Pillsbury, da se sama brine o njemu i posvojenom bratu Davidu. Zbog financijskih poteškoća bili su se prisiljeni često seliti, sve do 1958. kad se Nellie Ruth vraća u Maine da bi se brinula o bolesnim roditeljima. Još od djetinjstva pokazao je veliki interes za pisanje, pa je tako pisao kratke priče za razne fanzine, među ostalim i Dave's Rag – novine koje je pokrenuo sa bratom Davidom u nadi da će prodajom pomoći majci sa financijskim problemima. 1966. upisao je studij engleskog jezika na Sveučilištu Maine u Oronu, gdje je pisao tjednu kolumnu King's Garbage truck za studentske novine, te slao k...
3 komentara
Pročitajte više

Imena kao odraz kulture: Posebnost, snaga i elegancija

  Ime nije samo niz slova, već nosi mnogo dublje značenje, povezuje s porodicom, tradicijom i identitetom. O tome kako ime može postati i dio osobnosti govori  studentica druge godine Fakulteta za medije i odnosa s javnošću,  Nera Balta. (izvor: privatna arhiva Nera Balta) Koliko često srećete osobe s istim imenom? Iskreno, veoma rijetko. Čula sam za nekoliko njih, ali to su uglavnom ljudi iz drugih gradova ili zemalja. Moje ime je specifično i to mi je drago. Ono je dio mog identiteta i daje mi osjećaj posebnosti. Koje je značenje vašeg imena? Moje ime dolazi od latinske riječi ''nox'' što znači noć ili tamna, a u arapskom označava rijeku ili vodeni tok, simbolizirajući prirodu, jasnoću i snagu. Zanimljivo je da i u starom Rimu Nera bila božica rijeka i izvora. Kako se osjećate s obzirom na tu rijetkost? Kada imate ime koje nije često ljudi ga odmah primijete i lakše ga zapamte. Događalo mi se da me ljudi brže upamte upravo zbog imena. To mi daje priliku da ...
Objavi komentar
Pročitajte više