AHOJ, SLOVENSKO!

Sve je počelo jako dugom vožnjom vlakom. Treba zahvaliti svim hrvatskim vlastima što posljednjih trideset godina nisu ulagali u željezničku insfrastrukturu, stoga se vlakom iz Splita do Bratislave putuje ni više ni manje nego sedamnaest sati. Srećom, postoje spavaće kabine, ali i one su same po sebi lutrija, jer nitko ne zna tko će ga dopasti na susjednim krevetima, no za 40 eura koliko košta putovanje u jednom smjeru, ne može se ni očekivati ništa bolje.

Bratislava je bila samo usputna stanica do konačnog odredišta, malog i simpatičnog gradića zvanog Trnava. Grad je to bogate povijesti, opasan zidinama, koje iako ni blizu ekstravagantne kao dubrovačke, u prošlosti su imale i odradile svoju ulogu. Danas je Trnava sjedište nadbiskupije, u Slovačkoj je poznata kao "Mali Rim" zbog brojnih sakralnih objekata koje vidite gdjegod uputite pogled

 

Centar Trnave, foto: Ivan Amižić

Dolaskom u Slovačku, bližio se kraj rujna, dok ljudi u Hrvatskoj još masovno pohode plaže, Slovaci iz ormara vade jakne. Od svega, najveći šok bio je naviknuti se na vrijeme, no tek tada se shvati koliko je sunce dragocjeno te koliko ga oni koji ga imaju najviše uzimaju zdravo za gotovo.

Slovačka kao zemlja, koja je također drugi dio prošlog stoljeća bila komunistička (u zajednici sa Češkom tvorila Čehoslovačku), danas je jedna od najbrže rastućih ekonomija u Europi. Ljudi pričaju, a brojke potvrđuju, kako je nekad davno i Hrvatska, tada u sklopu socijalističke Jugoslavije, za Slovačku bila ekonomski nedostižna. Na hrvatsku žalost, a slovačku radost situacija je danas obratna. Istina, Slovačka se s Češkom rastala mirno, dok je Hrvatska prošla ratna razaranja na putu samostalnosti, no ona ne mogu biti opravdanja za kriminalnu privatizaciju koja je opustošila nekad jaka gospodarska postrojenja. Njihov gospodarski rast Hrvatskoj treba biti putokaz u kojem smjeru ići, no samo uz transparentnosti i ustrajni rad, do toga se može stići.

dvorac Bojnice, foto. Ivan Amižić 

Slovaci se kao produktom rasta mogu pohvaliti i izrazito jakom srednjom klasom, hrvatska obala ljeti obiluje upravo njima, koji si bez problema mogu priuštiti ljetovanje, dok je ono i brojnim Hrvatima samo neispunjen san. Istina je, Slovaci jako vole Jadransko more, te u šali govore kako i Slovačka ima more, a kada ih pitate koje, odmah kažu "Chorvatsko".

Jezik kojim pričaju ima određenih sličnosti s hrvatskim, povezuje ih zajednički slavenski korijen, no iznenađenje je bilo njihovo slabo znanje engleskog, vidljivo je kako je to zemlja orijentirana na industriju, a njima je najveće iznenađenje bilo kad su čuli da je Hrvat stigao u njihov mali grad.

Bratislavski hrad, foto: Ivan Amižić

No imaju oni itekako toga za ponuditi, od predivnih nizina pa sve do mističnih planina. Mnogi to ne znaju, no slovačke planine su među onima koje kriju najviše dvoraca u Europi. Možete ih istražiti više od tristo, te osjetiti čari nekih starih vremena uz izvoran prikaz života plemstva koje je vladalo tim krajevima. Lijepa je to zemlja, čije se bogatstvo krije upravo u brojnim nerazvikanim lokacijama, a ako se odlučite za putovanje i želite istražiti prirodne ljepote bez hordi turista, onda se kao izbor nameće sama od sebe.

Ivan Amižić