Preskoči na glavni sadržaj

AHOJ, SLOVENSKO!

Sve je počelo jako dugom vožnjom vlakom. Treba zahvaliti svim hrvatskim vlastima što posljednjih trideset godina nisu ulagali u željezničku insfrastrukturu, stoga se vlakom iz Splita do Bratislave putuje ni više ni manje nego sedamnaest sati. Srećom, postoje spavaće kabine, ali i one su same po sebi lutrija, jer nitko ne zna tko će ga dopasti na susjednim krevetima, no za 40 eura koliko košta putovanje u jednom smjeru, ne može se ni očekivati ništa bolje.

Bratislava je bila samo usputna stanica do konačnog odredišta, malog i simpatičnog gradića zvanog Trnava. Grad je to bogate povijesti, opasan zidinama, koje iako ni blizu ekstravagantne kao dubrovačke, u prošlosti su imale i odradile svoju ulogu. Danas je Trnava sjedište nadbiskupije, u Slovačkoj je poznata kao "Mali Rim" zbog brojnih sakralnih objekata koje vidite gdjegod uputite pogled

 

Centar Trnave, foto: Ivan Amižić

Dolaskom u Slovačku, bližio se kraj rujna, dok ljudi u Hrvatskoj još masovno pohode plaže, Slovaci iz ormara vade jakne. Od svega, najveći šok bio je naviknuti se na vrijeme, no tek tada se shvati koliko je sunce dragocjeno te koliko ga oni koji ga imaju najviše uzimaju zdravo za gotovo.

Slovačka kao zemlja, koja je također drugi dio prošlog stoljeća bila komunistička (u zajednici sa Češkom tvorila Čehoslovačku), danas je jedna od najbrže rastućih ekonomija u Europi. Ljudi pričaju, a brojke potvrđuju, kako je nekad davno i Hrvatska, tada u sklopu socijalističke Jugoslavije, za Slovačku bila ekonomski nedostižna. Na hrvatsku žalost, a slovačku radost situacija je danas obratna. Istina, Slovačka se s Češkom rastala mirno, dok je Hrvatska prošla ratna razaranja na putu samostalnosti, no ona ne mogu biti opravdanja za kriminalnu privatizaciju koja je opustošila nekad jaka gospodarska postrojenja. Njihov gospodarski rast Hrvatskoj treba biti putokaz u kojem smjeru ići, no samo uz transparentnosti i ustrajni rad, do toga se može stići.


dvorac Bojnice, foto. Ivan Amižić 

Slovaci se kao produktom rasta mogu pohvaliti i izrazito jakom srednjom klasom, hrvatska obala ljeti obiluje upravo njima, koji si bez problema mogu priuštiti ljetovanje, dok je ono i brojnim Hrvatima samo neispunjen san. Istina je, Slovaci jako vole Jadransko more, te u šali govore kako i Slovačka ima more, a kada ih pitate koje, odmah kažu "Chorvatsko".

Jezik kojim pričaju ima određenih sličnosti s hrvatskim, povezuje ih zajednički slavenski korijen, no iznenađenje je bilo njihovo slabo znanje engleskog, vidljivo je kako je to zemlja orijentirana na industriju, a njima je najveće iznenađenje bilo kad su čuli da je Hrvat stigao u njihov mali grad.


Bratislavski hrad, foto: Ivan Amižić

No imaju oni itekako toga za ponuditi, od predivnih nizina pa sve do mističnih planina. Mnogi to ne znaju, no slovačke planine su među onima koje kriju najviše dvoraca u Europi. Možete ih istražiti više od tristo, te osjetiti čari nekih starih vremena uz izvoran prikaz života plemstva koje je vladalo tim krajevima. Lijepa je to zemlja, čije se bogatstvo krije upravo u brojnim nerazvikanim lokacijama, a ako se odlučite za putovanje i želite istražiti prirodne ljepote bez hordi turista, onda se kao izbor nameće sama od sebe.

Ivan Amižić

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi
37 komentara
Pročitajte više

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada
296 komentara
Pročitajte više

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.
227 komentara
Pročitajte više