 |
| Photo: Shutterstock |
Život
u vrijeme modernog doba postao je privid pod snažnim utjecajem medija, a
čovjeku se svakodnevno usađuju trans humanističke vrijednosti kao novi,
neizbježni oblik života u kojem se ne spominje humanitet. Napredak
znanosti, pojava novih tehnologija i stalan trend konzumerizma kao i želja za
što većim materijalnim bogatstvom dovode do ljudskog raskola.
Svaki
pojedinac tijekom svog života prolazi putevima razvoja društva. Društvo je tu
da regulira pravila zajedničkog djelovanja i da na taj način u što većoj mjeri
smanjuje individualne nepogodnosti, a povećava zajedničke pogodnosti društva.
Ta bi pravila u najvećoj mogućoj mjeri odgovarala svim članovima društva. No današnja
stvarnost i perspektiva, čine da je ovakvo razmišljanje postalo samo iluzija.
Čovjek je nesumnjivo dio prirode i u takvom su sustavu svi elementi strogo
povezani. Ne postoje dijelovi koji se nalaze i djeluju sami. Tako je društvo
sustav, a članovi su njegovi elementi.
Većina
trendova ukazuju na porast sebičnosti svakog člana društva. Odnos ljudi
pretvorio se u profit, a to je sustav koji se počeo jesti sam. Dobar primjer je
ako se uzme da je egoizam izravno povezan s tako važnim područjem javnog života
kao što je ekonomija. Ekonomski globalni problemi suvremenog društva rođeni su
iz potrebe za profitom. Dobra ekonomija u društvu znači ogroman rascjep između
slojeva stanovništva, tako da neki imaju sve, a drugi nemaju ništa. Prema tome,
moralni problemi suvremenog društva, potrošačkog društva s lažnim smislom za
život dolaze upravo odavde. Većina ljudskih napora usmjerena je na što veću
konzumaciju, posjedovanje te stjecanje što je više moguće. A sreća, sreća se
putem oglašavanja pretvorila u proizvod. Tako s jedne strane ljudi postaju
bogati u stečenome, a siromašni u izgubljenome. Kriza modernog društva očituje
se u krizi identiteta, kako kod pojedinca tako i kod pojedinačnih društvenih
zajednica. Problem identiteta pojedinca i identiteta društva nije samo problem
suvremenosti, već je i veliki problem sveukupne egzistencije ljudske
stvarnosti.
 |
| Photo: Shocksocieties |
Razvoj
tehnologije, omogućio je i to da se u današnje vrijeme ljudi se lako mogu povezati
s ostalima s kojima su u različitim komunikacijama bilo rodbinskim,
prijateljskim, poslovnim, slučajnim, povremenim, stalnim. No, uz sve to, većina
ljudi se i dalje osjeća usamljeno. Pojedinac i društvo trebali bi biti u odnosu
kao duh i tijelo jer poboljšanje stanja pojedinaca poboljšava stanje društva i
obrnuto. U tom pogledu sve osobe bile bi jednake, jednako važne te bi imale jednaku
vrijednost.
Nefunkcionalnost
i nesklad društva nisu izgovor za nefunkcionalnost pojedinca. Jer iako se
pojedinac može osjećati bespomoćan da promijeni neke vrijednosti i zakonitosti
koje vladaju u društvu, on svakako ima ne samo mogućnost, nego i odgovornost da
ostvari i funkcionalnost i sklad svoga života. Svaki čovjek, ukoliko god želi
promijeniti bilo što, treba najprije krenuti od samog sebe, a ta njegova
promjena neminovno će uzrokovati i uvjetovati promjene i oko njega. Na taj će
način svaki pojedinac svojim vlastitim djelovanjem doprinijeti zdravijem društvu.
Moderno
društvo sa sobom nosi napetost, unutarnji rascjep i dinamiku koji mu osiguravaju
rast i razvoj ne samo u postojećim mu dijelovima, već i u stvaranju novih
efikasnijih oblika znanja, vještina, dobara... Era egoizma, doba praznine,
društvo usamljenih neki su od problema novoga društva kojima se ne pridaje
dovoljna pozornost. Nastavi li se živjeti vjerujući da ljudi iskorištavaju sve
mogućnosti koje im svijet nudi, neće se primijetiti da svijet u stvari
iskorištava njih.
Dora
Pezo
Primjedbe
Objavi komentar