Preskoči na glavni sadržaj

Hotel Vis 2 – zarastao ožiljak na licu grada Dubrovnika

 

Ono što je trebao biti privremen smještaj, pretvorilo se još davno, u političke poene, u prašinu koja se, poput nekog lošeg sjećanja, slegne zajedno sa medijskom prašinom, i umrtvi do nekih sljedećih izbora.“


Izvor: Pogledaj.to


Topao, poslužen doručak u krevetu po kojem se gosti lijeno protežu upijajući svaki fragmenat predivno posložene vizure dubrovačkih klifova i hridina koje se sljubljuju s kristalno čistim jadranskim plavetnilom asocijacija je na samu pomisao riječi hotel, i na sreću brojnih posjetioca, stvarnost koju je tako lako živjeti. No, u slučaju grada Dubrovnika, na čijem tlu posluju poneki od najboljih hotela, poput lanca "Rixos", "Hilton" i mnogobrojnih drugih, postoji i prašina koja se slegla na poleđini te riječi, vješto skrivena od bezbrižnih lica koje se šeću amo-tamo po frekventnim gradskim ulicama, domunđavajući se po "naški" ili nekim, manje shvatljivim jezikom.  

Hotel Vis 2 stalan je dom 38 korisnika, i sve je ono što jedan hotel ne bi trebao biti - oronuo, zapušten stalan dom. U taj se hotel gosti ne dovode, od njega se, ukoliko na njega nabasaju istraživajući Grad, s jezom i dozom straha, brzo odvlače, noseći svom domu i djelić žalosti koji se na licu ucrta ukoliko se sa stanarima ovog hotela, i kratkim pogledom u njihovu svakodnevnicu, susretne. Uvidom u Evidenciju Upravnog odjela za obrazovanje, šport, socijalnu skrb i civilno društvo, jasno je da brojka stalno naseljenih ove godine nije rasla, no valja uzeti u obzir i mogućnost da svi korisnici "privremenog smještaja" Vis 2, nisu evidentirani, dijelom i zbog neposjedovanja osobnih isprava, odnosno dokumenata.

Ono što je trebao biti privremen smještaj, pretvorilo se još davno, u političke poene, u prašinu koja se, poput nekog lošeg sjećanja, slegne zajedno sa medijskom prašinom, i umrtvi do nekih sljedećih izbora. Grad Dubrovnik u svojim mjerama socijalnog programa za 2023.godinu omogućio je budžet od 41.741 € kojim namjerava "pokrpati" režije stalnih korisnika smještaja, te povremene, sitnije reparacije.

Sam objekat, istina, zadovoljava minimalne uvjete života - korisnici imaju struju, vodu a počašćeni su i stigmom koja je, poput divljeg mesa, srasla sa njima. Vidljiva je u očima, u načinu na koji pozdravljaju svoje sugrađane, uvukla se u sive, dotrajale zidove hotela Vis 2, i mjesto gostiju, šeće se njegovim hodnicima.

 

 

Izvor: Pogledaj.to

Sve bi to zvučalo doista idealno, filantropski, onome tko se nikad nije spustio do tog, na izgled napuštenog, dotrajalog hotela. No više se doima kao da se Grad nerado prisjeća tog svog sad već dobrano zaraslog ožiljka, koje mu kvari skladne, lijepe obrise lica.  Na samo par minuta hoda lapadskim žalom, borovima skriveni , uljuljani u pokrpanim ležaljkama, njegovi "gosti" miluju se sa Suncem, s osmijehom na licu, stvarajući privid bezbrižnog, boemskog života. I doista, za svoje su prilike često nasmijani, a uljudnošću gaze svaku trunku predrasude koja bi se o njima mogla steći, i koja prati svaki korak do Visa 2, istovremeno rastući, i rasplinujući se.

Ono što ih ipak, od boema odjeljuje, jest prilika da biraju. Većina onih koji se svako jutro bude u malenim stiješnjenim sobama kojima mnogo toga još uvijek nedostaje, nije imala mogućnost biranja ovog života. Nije se odlučila na izdvajanje iz društva, umjetnički, stvaralački ples po njegovim marginama u maloj, izdvojenoj grupi osobenjaka. Ovo su ljudi koji su silom prilika, i crnilom kojim je obojana njihova sudba, završili kao stalni naseljenici Visa 2. U njihove se životne priče još uvijek, iz godine u godinu ucrtavaju nova lažna obećanja o novom, čovjeku nešto prigodnijem stalnom smještaju. No čini se kako je izoliranost socijalno ugroženih ljudi, mjesto njihovog prosperiranja, pa makar i minimalnog, gradu Dubrovniku još uvijek prijeća.

 

Vanesa Tenžera

Primjedbe

  1. Poštovani tražitelji kredita,

    Imate li financijskih poteškoća? Želite li pokrenuti vlastiti posao? Ova kreditna tvrtka osnovana je kao svjetska organizacija za ljudska prava s jedinom svrhom pomoći siromašnima i ljudima u financijskim poteškoćama. Ponuda božićnog zajma za 2023. također je u tijeku. Ako se želite prijaviti za zajam, kontaktirajte ih putem podataka u nastavku: e-mail: davidsonalbertloan@gmail.com

    Ime:
    Potreban iznos kredita:
    Trajanje kredita:
    Broj mobitela:

    Hvala vam i Bog vas blagoslovio
    Davidson Albert.

    KAKO SAM DOBIO BOŽIĆNI KREDIT 2023

    OdgovoriIzbriši
  2. Poštovani tražitelji kredita,

    Imate li financijskih poteškoća? Želite li pokrenuti vlastiti posao? Ova kreditna tvrtka osnovana je kao svjetska organizacija za ljudska prava s jedinom svrhom pomoći siromašnima i ljudima u financijskim poteškoćama. Ponuda božićnog zajma za 2023. također je u tijeku. Ako se želite prijaviti za zajam, kontaktirajte ih putem podataka u nastavku: e-mail: davidsonalbertloan@gmail.com

    Ime:
    Potreban iznos kredita:
    Trajanje kredita:
    Broj mobitela:

    Hvala vam i Bog vas blagoslovio
    Davidson Albert.

    KAKO SAM DOBIO BOŽIĆNI KREDIT 2023
    {davidsonalbertloan@gmail.com}

    OdgovoriIzbriši

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.