Preskoči na glavni sadržaj

Hotel Vis 2 – zarastao ožiljak na licu grada Dubrovnika

 

Ono što je trebao biti privremen smještaj, pretvorilo se još davno, u političke poene, u prašinu koja se, poput nekog lošeg sjećanja, slegne zajedno sa medijskom prašinom, i umrtvi do nekih sljedećih izbora.“


Izvor: Pogledaj.to


Topao, poslužen doručak u krevetu po kojem se gosti lijeno protežu upijajući svaki fragmenat predivno posložene vizure dubrovačkih klifova i hridina koje se sljubljuju s kristalno čistim jadranskim plavetnilom asocijacija je na samu pomisao riječi hotel, i na sreću brojnih posjetioca, stvarnost koju je tako lako živjeti. No, u slučaju grada Dubrovnika, na čijem tlu posluju poneki od najboljih hotela, poput lanca "Rixos", "Hilton" i mnogobrojnih drugih, postoji i prašina koja se slegla na poleđini te riječi, vješto skrivena od bezbrižnih lica koje se šeću amo-tamo po frekventnim gradskim ulicama, domunđavajući se po "naški" ili nekim, manje shvatljivim jezikom.  

Hotel Vis 2 stalan je dom 38 korisnika, i sve je ono što jedan hotel ne bi trebao biti - oronuo, zapušten stalan dom. U taj se hotel gosti ne dovode, od njega se, ukoliko na njega nabasaju istraživajući Grad, s jezom i dozom straha, brzo odvlače, noseći svom domu i djelić žalosti koji se na licu ucrta ukoliko se sa stanarima ovog hotela, i kratkim pogledom u njihovu svakodnevnicu, susretne. Uvidom u Evidenciju Upravnog odjela za obrazovanje, šport, socijalnu skrb i civilno društvo, jasno je da brojka stalno naseljenih ove godine nije rasla, no valja uzeti u obzir i mogućnost da svi korisnici "privremenog smještaja" Vis 2, nisu evidentirani, dijelom i zbog neposjedovanja osobnih isprava, odnosno dokumenata.

Ono što je trebao biti privremen smještaj, pretvorilo se još davno, u političke poene, u prašinu koja se, poput nekog lošeg sjećanja, slegne zajedno sa medijskom prašinom, i umrtvi do nekih sljedećih izbora. Grad Dubrovnik u svojim mjerama socijalnog programa za 2023.godinu omogućio je budžet od 41.741 € kojim namjerava "pokrpati" režije stalnih korisnika smještaja, te povremene, sitnije reparacije.

Sam objekat, istina, zadovoljava minimalne uvjete života - korisnici imaju struju, vodu a počašćeni su i stigmom koja je, poput divljeg mesa, srasla sa njima. Vidljiva je u očima, u načinu na koji pozdravljaju svoje sugrađane, uvukla se u sive, dotrajale zidove hotela Vis 2, i mjesto gostiju, šeće se njegovim hodnicima.

 

 

Izvor: Pogledaj.to

Sve bi to zvučalo doista idealno, filantropski, onome tko se nikad nije spustio do tog, na izgled napuštenog, dotrajalog hotela. No više se doima kao da se Grad nerado prisjeća tog svog sad već dobrano zaraslog ožiljka, koje mu kvari skladne, lijepe obrise lica.  Na samo par minuta hoda lapadskim žalom, borovima skriveni , uljuljani u pokrpanim ležaljkama, njegovi "gosti" miluju se sa Suncem, s osmijehom na licu, stvarajući privid bezbrižnog, boemskog života. I doista, za svoje su prilike često nasmijani, a uljudnošću gaze svaku trunku predrasude koja bi se o njima mogla steći, i koja prati svaki korak do Visa 2, istovremeno rastući, i rasplinujući se.

Ono što ih ipak, od boema odjeljuje, jest prilika da biraju. Većina onih koji se svako jutro bude u malenim stiješnjenim sobama kojima mnogo toga još uvijek nedostaje, nije imala mogućnost biranja ovog života. Nije se odlučila na izdvajanje iz društva, umjetnički, stvaralački ples po njegovim marginama u maloj, izdvojenoj grupi osobenjaka. Ovo su ljudi koji su silom prilika, i crnilom kojim je obojana njihova sudba, završili kao stalni naseljenici Visa 2. U njihove se životne priče još uvijek, iz godine u godinu ucrtavaju nova lažna obećanja o novom, čovjeku nešto prigodnijem stalnom smještaju. No čini se kako je izoliranost socijalno ugroženih ljudi, mjesto njihovog prosperiranja, pa makar i minimalnog, gradu Dubrovniku još uvijek prijeća.

 

Vanesa Tenžera

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Nevenka Tokić: Studenti često misle da se u studentskom zboru pjeva

  Nevenka Tokić studentica je treće godine preddiplomskog studija Mediji i kultura društva. O njezinoj ljubavi prema glazbi već se pisalo u časopisu Punkt. Isto tako, Nevenka je i glas koji predstavlja studente Odjela za komunikologiju u Studentskom zboru, ali i tajnica Studentskog zbora Sveučilišta u Dubrovniku. U ovom intervjuu Nevenka opisuje koja je uloga Studentskog zbora, zašto je on bitan za studente, ali i koja je njena uloga u Studentskom zboru Sveučilišta u Dubrovniku. (Instagram: hsz.hr) Koji su glavni zadatci Studentskog zbora? „Glas koji predstavlja sve studente“ Studentski zbor ima veliku ulogu u životu studenata. On je predstavničko tijelo koje ima zadatak štititi interese studenata. Studentski zbor brine o kvaliteti života studenata i kvaliteti studijskog procesa, studentskom standardu… Potiče izvannastavne aktivnosti, predlaže nadležnim tijelima visokih učilišta plan financiranja studentskih aktivnosti… Koja je Vaša uloga u Studentskom zboru? Radim sve što tr