AVENGED SEVENFOLD – Life Is But A Dream...

 

Nakon gotovo 7 godina pauze, američki heavy metal sastav Avenged Sevenfold vratio se s novim, osmim studijskim albumom, „Life Is But A Dream...“. Album koji prožima tematiku egzistencijalizma, apsurdizma i cinizma, pisan je i sniman u razdoblju od prethodnih 5 godina, inspiriran romanima francuskog pisca i filozofa Alberta Camusa. U svoje 53 minute, „Life Is But A Dream...“ nudi pregršt nekonvencionalnih glazbenih ideja i aranžmana, te se kao takav predstavlja kao riskantan potez za jedan veliki rock bend, od kojeg se očekuju hitovi iz prošlosti poput „Hail to the King“ ili „Nightmare“.

 

Izvor: Avenged Sevenfold

Međutim, bend je odlučio ići potpuno drugim smjerom i stvoriti eksperimentalno umjetničko djelo, bez limitiranja na žanrove ili konvencionalne strukture pjesama. Progresivan zvuk se može osjetiti već na samom otvranju albuma na pjesmi „Game Over“, koja iz klasičnog gitarskog aranžmana prelazi u žestoki thrash metal s vokalima koji podsjećaju na miks System of a Down s dozom Freddie Mercurya. Iduća pjesma „Mattel“ govori o plastičnosti društva, brzi riffovi i bubnjevi koji se isprepliču s melodičnim vokalima stvaraju atmosferu nelagode i reakcije na društvo u kojem živimo. Singlovi „Nobody“ i „We Love You“ albumu također davaju dozu nepredvidljivosti. „Nobody“ govori o apstraktnom pojmu „ego smrti“, dok je „We Love You“ kritika na konzumeristički stil života. „Cosmic“ na albumu donosi promjenu atmosfere nakon prve četiri teške i mračne kompozicije. Vokali M. Shadowsa dolaze do potpunog izražaja, dok gitarist Synyster Gates svojim solažama još jednom dokazuje zašto je smatran jednim od najboljih metal gitarista na svijetu. „Beautiful Morning“ je referenca na stari Alice In Chains s ciničnim tekstom, dok „Easier“ koristi auto-tune efekt inspiriran albumom Yeezus, poznatog američkog repera Kanye Westa. Od ovog trenutka album postaje sve eksperimentalniji, izlazeći iz konvencionalnog metal žanra. Trio pjesama „G“, „(O)rdinary“ i „(D)eath“ funkcioniraju kao jedna kompozicija u kojima se mjenjaju zvukovi progresivnog rocka, elektronike i jazza iz sredine prošlog stoljeća. Završna „Life Is But A Dream..“ je solo piano skladba, koju je izveo gitarist Synyster Gates u cijelosti. Album završava na bizaran i mračan način, no u cijeloj priči ima puno različitih motiva koji opisuju život onakav kakav je, čudan i nepredvidljiv.

 

Ovo je album koji se ne može shvatiti u samo nekoliko slušanja. Za ovakav album je potrebno puno slušanja, razumijevanje teksta i poruke, te otvorenost prema različitim stilovima glazbe. U današnjem konzumerističkom društvu, u razdoblju u kojem se na umjetnost i glazbu gleda kao produkt koji se masovno konzumira bez razumijevanja, „Life Is But A Dream...“ je nevjerojatno hrabar potez.

Daniel Sobota