Preskoči na glavni sadržaj

Intervju s kliničkom psihologicom Fani Bašić: Pedofilija u crkvi

 


Zašto se pedofilija često povezuje sa crkvom i pokazuju li mediji realnu sliku? Na ta i slična pitanja koja se vežu uz ovu temu, odgovoriti će klinička psihologica Fani Bašić.

Zašto je pedofilija u crkvi toliko eksponirana u medijima i je li to realna slika?

To nije realna slika, pedofilije ima u svim društvenim strukturama, ali kad se ona dogodi unutar katoličke crkve to je medijima jako zanimljivo. Puno će se rjeđe pisati o nekom ujaku koji je silovao svoga nećaka, nego ako je to napravio neki svećenik na vjeronauku nad nekim djetetom, jer se to bolje prodaje.

Pojavljuje li se pedofilija češće među moćnim i utjecajnim ljudima?

Alternativni mediji govore o tome kako je ona često prisutna među moćnicima ali to je isto zbog medijskih razloga i o tome se više piše ali u osnovi u Hrvatskoj najviše pedofilije ima unutar obitelji i unutar najbližih susjedstva.

Postoji li razlika u kleru i općoj populaciji ?

U osnovi ne, osim što među svećenicima djeca mogu biti lakše dostupna i veći je broj djece na vjeronauku, zborovima  itd..

Kako pojedinac uopće postane pedofil?

Najčešće se radi o ljudima koji su psihički poremećeni, koji imaju velike probleme unutar svoje ličnosti i među njima je najčešće oni koji su i sami bili žrtve zlostavljanja u djetinjstvu, bilo psihički, fizički, emocionalno, ali primarno seksualno zlostavljani.

Ima li razlike između homoseksualne i heteroseksualne populacije u odnosu prema sklonosti pedofiliji?

Nema takvih podataka za sada, jednako se pedofilija pojavljuje i među heteroseksualnom i homoseksualnom populacijom, jedino se nešto rjeđe bilježi kod žena.

Može li društvo utjecati na češću pojavu pedofilije?

Da apsolutno, primjer je odgoj dječaka  u staroj Grčkoj gdje je društvena politika bila da se potiče odrasle osobe na pedofiliju, poznat je slučaj simpozija, ono što mi danas zovemo znanstvenim skupom. Nekada je bio ulazak malih dječaka u društvo sa 12 godina ili više, oni bi bili pozvani na večernje zabave na kojima bi ih silovali stariji muškarci i to bi bio njihov ulazak u društvo.

Kakve to posljedice ostavlja na žrtvu?

Katastrofalne posljedice. Promjene su duboke unutar ličnosti, razvoj posttraumatskog stresnog poremećaja i ti ljudi su na neki način obilježeni za čitav život, vrlo često i sami postanu zlostavljači, teško uspostavljaju zdrave emotivne odnose.

Kako se može pomoći tim žrtvama, postoji li šansa rehabilitacije?

Postoji apsolutno. Država se dobro organizira, postoje državne institucije koje se brinu  o takvoj djeci, hrabri telefon, različite udruge  koje se bave time, može se naravno uvijek napraviti bolje i više. Postoje različiti terapijski pravci kada dijete uđe u terapiju, rehabilitira se cijela obitelj što daje i dobre rezultate.

Treba li djecu učiti zaštiti od pedofilskih nasrtaja?

Apsolutno da. Općenito rad sa djecom, kako se naučiti zaštiti i kako naučiti prepoznati nekoga tko im želi nauditi iako se pedofili često predstavljaju kao najbolji prijatelji i da im žele samo dobro. To djeci itekako može pomoći jer oni mogu sami sebe spasiti u vrlo teškim situacijama, ali vrlo je važno da se odredi koja je razvojna dob najbolja za to i kako će se pristupiti djetetu u samozaštiti kada je mlađe i kada je starije i to trebaju voditi stručne osobe.


Petra Udovičić


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.