Andrea Petrušić: Svoj život na granici ne bih mijenjala ni za koji drugi

Andrea Petrušić je studentica prve godine Odjela za komunikologiju na Sveučilištu u Dubrovniku. Od drugih je razlikuje to što živi na državnoj granici između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, u malom selu zvanom Gabela Polje. U ovom intervjuu objasnit će svoj jedinstven uvid u život na granici i izazove koji dolaze s tim.

(privatna arhiva)

Kako izgleda prosječan dan života na granici?

Ljudima koji ne žive na granici to možda nije uobičajena stvar, ali svaki svoj dan provodim kao i ostali ljudi. Poprilično je lako prijeći iz jedne države u drugu što je jako korisno iako povremeno dođe do problema.

S kakvim se problemima suočavate sa životom na granici?

Najveći problem su imigranti. Njih ima često, a sjećam se da nam je policija jedno vrijeme govorila da ne izlazimo iz kuća kad su masovno prelazili u Hrvatsku.

Manji problem su gužve na granici ljeti. Ljudi iz Hercegovine često tada idu na more pa je jako teško posjetiti obitelj u Hercegovini.

Tko češće prelazi granicu, Hrvati ili Hercegovci?

Hrvati češće prelaze granicu kako bi došli do trgovine Dalmata Jurashop. Razlog tome su jeftinije cijene i raznovrsnost usluga koje Dalmata nudi. Iako je Gabela Polje malo selo, Dalmata je poprilično velika trgovina koja ima samoposlugu, restorane, svadbenu salu, odjel za tekstil i namještaj i mnoge druge.

(privatna arhiva)

Postoji li nešto što ističe Gabela Polje od drugih lokalnih mjesta?

Svake godine Župa Presvetog Trojstva u Gabela Polju održava trodnevni oratorij pod imenom Sidro za djecu od 1. do 8. razreda osnovne škole. Zadnje četiri godine sam dio animatorskog tima koji smišlja temu oratorija, plesove i igre. Na Sidro se ne prijavljuju samo djeca iz Gabela Polja, već i iz šire okolice, kako iz Hercegovine tako i iz Hrvatske.

Ima li nešto što vam se posebno sviđa u takvom načinu života?

Ima mnogo razloga, ali najvažniji je zajednica ljudi s kojom se susrećem svaki dan.

Postoji puno komplikacija u takvom načinu života i shvaćam zašto neki ljudi možda ne bi to htjeli, ali svoj život na granici ne bih mijenjala ni za koji drugi.

Antea Glavaš

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada...

Pročitajte više

Ako se ne probudim - Lauren Oliver

Foto: facebook.com Ako se ne probudim je roman poznate američke književnice Lauren Oliver , autorice bestsellera Delirium i Pandemonium , a u ovom, još jednom djelu za mlade Lauren je pokazala zrelost i vještinu pisanju na posve novoj razini. Tko je čitao megapopularni Delirium zna što može očekivati: pitak stil, tečnu, nekompliciranu radnju te detaljnu razradu glavnog junaka/junakinje koji su autoricu vinuli u visine književne slave, a ni ova knjiga nije drugačija. Priča prati tinejdžericu Samanthu Kingston i uski krug njenih prijateljica kroz naizgled posve obično Valentinovo u srednjoj školi, no nakon što dan završi teškom prometnom nesrećom u kojoj Samantha pogiba, sve stvari kreću nizbrdo, a ponajviše samo vrijeme. Junakinja se sljedeće jutro budi u svojoj sobi, zbunjena, ali sretna, no te osjećaje ubrzo zamjenjuje panika kada shvati da se dan nesreće iznova ponavlja; u školi je proslava Valentinova, a navečer se održava zabava nakon koje će automobil sa Sam i njenim pr...

Pročitajte više

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose. Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...

Pročitajte više

Punkt - studentski časopis Sveučilišta u Dubrovniku

Pretraži ovaj blog