Preskoči na glavni sadržaj

Andrea Petrušić: Svoj život na granici ne bih mijenjala ni za koji drugi

 

Andrea Petrušić je studentica prve godine Odjela za komunikologiju na Sveučilištu u Dubrovniku. Od drugih je razlikuje to što živi na državnoj granici između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, u malom selu zvanom Gabela Polje. U ovom intervjuu objasnit će svoj jedinstven uvid u život na granici i izazove koji dolaze s tim.

 

(privatna arhiva)

Kako izgleda prosječan dan života na granici?

 Ljudima koji ne žive na granici to možda nije uobičajena stvar, ali svaki svoj dan provodim kao i ostali ljudi. Poprilično je lako prijeći iz jedne države u drugu što je jako korisno iako povremeno dođe do problema.

 

S kakvim se problemima suočavate sa životom na granici?

Najveći problem su imigranti. Njih ima često, a sjećam se da nam je policija jedno vrijeme govorila da ne izlazimo iz kuća kad su masovno prelazili u Hrvatsku.

Manji problem su gužve na granici ljeti. Ljudi iz Hercegovine često tada idu na more pa je jako teško posjetiti obitelj u Hercegovini.

 

Tko češće prelazi granicu, Hrvati ili Hercegovci?

Hrvati češće prelaze granicu kako bi došli do trgovine Dalmata Jurashop. Razlog tome su jeftinije cijene i raznovrsnost usluga koje Dalmata nudi. Iako je Gabela Polje malo selo, Dalmata je poprilično velika trgovina koja ima samoposlugu, restorane, svadbenu salu, odjel za tekstil i namještaj i mnoge druge.

 

(privatna arhiva)

Postoji li nešto što ističe Gabela Polje od drugih lokalnih mjesta?

Svake godine Župa Presvetog Trojstva u Gabela Polju održava trodnevni oratorij pod imenom Sidro za djecu od 1. do 8. razreda osnovne škole. Zadnje četiri godine sam dio animatorskog tima koji smišlja temu oratorija, plesove i igre. Na Sidro se ne prijavljuju samo djeca iz Gabela Polja, već i iz šire okolice, kako iz Hercegovine tako i iz Hrvatske.

 

Ima li nešto što vam se posebno sviđa u takvom načinu života?

Ima mnogo razloga, ali najvažniji je zajednica ljudi s kojom se susrećem svaki dan.

Postoji puno komplikacija u takvom načinu života i shvaćam zašto neki ljudi možda ne bi to htjeli, ali svoj život na granici ne bih mijenjala ni za koji drugi.

 

 

Antea Glavaš

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi
69 komentara
Pročitajte više

Preporuka: Najbolje od Stephena Kinga

Foto: screenrant.com Stephen Edwin King , poznat i kao "američki kralj horora", najprodavaniji je autor horor i triler žanra u svijetu i najuspješniji američki pisac ikad. Rođen je 21. rujna 1947. u Portlandu, u državi Maine. Rano djetinjstvo mu je obilježio odlazak oca koji je, pod izgovorom da ide kupiti cigarete, otišao i ostavio Stephenovu majku, Nellie Ruth Pillsbury, da se sama brine o njemu i posvojenom bratu Davidu. Zbog financijskih poteškoća bili su se prisiljeni često seliti, sve do 1958. kad se Nellie Ruth vraća u Maine da bi se brinula o bolesnim roditeljima. Još od djetinjstva pokazao je veliki interes za pisanje, pa je tako pisao kratke priče za razne fanzine, među ostalim i Dave's Rag – novine koje je pokrenuo sa bratom Davidom u nadi da će prodajom pomoći majci sa financijskim problemima. 1966. upisao je studij engleskog jezika na Sveučilištu Maine u Oronu, gdje je pisao tjednu kolumnu King's Garbage truck za studentske novine, te slao k
1 komentar
Pročitajte više

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.
238 komentara
Pročitajte više