Antea Glavaš: Svakome bih preporučila život na otoku

 

Antea Glavaš je studentica prve godine preddiplomskog studija Mediji i kultura društva na Sveučilištu u Dubrovniku. Na prvi pogled se čini kao obična studentica, no mjesto iz kojeg dolazi je razlikuje od ostalih studenata. Antea Glavaš dolazi s otoka Brača, iz malog mjesta zvanim Pučišća. U ovom intervjuu otkriva izazove života na otoku kao i ljepote koji dolaze s tim.

 

(privatna arhiva)

Kako biste opisali svakodnevni život na otoku? 

Ovisi je li ljeto ili zima. Zimi je manje ljudi jer samo lokalci ostanu u mjestu. Mirnije je, ljudi se tad najviše okupljaju u kafićima i po svojim domovima.

Ljeti je drugačija priča. Dolazi na tisuće turista, život je tada življi. Ljudi koji imaju poveznice s Bračem dolaze nazad svojim domovima za tu ljetnu sezonu.

 

Koji su izazovi života na otoku?

Dosta smo ograničeni, ponajviše u zdravstvu. Otežano je kada je potrebno ići u bolnicu u Split zbog ozbiljnije ozljede, najbrža opcija bi bila helikopter.

Nisu samo ozbiljnije ozljede u pitanju. Prije par godina sam trebala ići u ortodonta i najbliži mi je isto bio u Splitu koji je udaljen sat vremena trajektom.

 

Kako se otok razlikuje od života u gradu?

U gradovima, pogotovo u Dubrovniku, ima više noćnog života. Mogu izaći vani i ne brinuti se je li me netko zna.

U Pučišćima svi znaju svakoga, što nije loša stvar. Ako izađem vani uvijek sretnem nekoga koga poznajem pa svoje vrijeme provedem s ljudima koje volim.

 

Postoji li nešto što Pučišća čini posebnijim od drugih mjesta na Braču? 

Osim što smatram da je jedno od ljepših mjesta na Braču, u Pučišćima se nalazi jedina klesarska škola u Hrvatskoj. Škola je poprilično mala, prima do 100 učenika godišnje. To nije začuđujuće jer je klesarstvo zanat koji je zastario, ali poslije te škole se mogu upisati jako dobri fakulteti.

 

Otočani imaju jedinstven naglasak, je li se teško sporazumjeti s ljudima na kopnu?

Jako je smiješno jer, što se tiče govora, ja svakoga razumijem, ali mene rijetko tko razumije. Najveći razlog tome je što ne mijenjam svoj govor čak i kad sam okružena ljudima koji ne pričaju kao ja.

Nisam bila svjesna da imam tako jedinstven naglasak dok nisam došla studirati u Dubrovnik. Naravno, u akademskom smislu ipak prilagodim govor da me se lakše razumije.

 

(privatna arhiva)

Za kraj, biste li preporučili život na otoku? 

Znam da je moje mišljenje pristrano, ali svakome bih preporučila život na otoku. Ako netko traži mirno okruženje i povećani osjećaj sigurnosti, onda je život na otoku život za njih.

 

 

Andrea Petrušić