Preskoči na glavni sadržaj

Nina Mijoč: Sport me naučio disciplini što mi je puno pomoglo s fakultetskim obvezama

Nina Mijoč je alumni i vanjska suradnica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku, profesionalna je sportašica i osobna trenerica, a nosi i titulu doktorice znanosti. U intervjuu je otkrila kako se počela baviti sportom te kako je uspijevala uskladiti svoje sportske i fakultetske obveze.


Kako ste započeli sportsku karijeru?

-  Sa 6 godina započela sam s treniranjem tenisa i trenirala sam do svoje 14. godine. Nakon toga počela sam s dječacima na ulici igrati nogomet i jako mi se svidjelo. U mom rodnom gradu nije bilo ženskog nogometnog kluba pa sam se priključila muškom. Kada sam došla u Dubrovnik, započela sam profesionalnu karijeru u nogometu.


Izvor: Instagram (nmijoc_)


Jeste li se ikada susreli s predrasudama?

-  Kada sam ja počinjala igrati smatralo se neobičnim da djevojčice igraju nogomet i ljudi su malo drugačije gledali na to, ali nisam se susrela s velikom diskriminacijom. Do danas se sve prilično promijenilo te mi je vrlo drago radi mlađih generacija. Mi smo prije probijali led, ali danas ima dosta ženskih nogometnih klubova i dosta se u njih ulaže. 


Zašto ste se odlučili i studirati i trenirati?

-  Sport me naučio da budem disciplinirana i to se nekako prenijelo i na moje školske obveze. Bila sam dosta disciplinirana kad je škola bila u pitanju te za mene nije postojala druga opcija nego da nakon srednje škole upišem fakultet. Koliko god sport bio dobar, može nositi i neke loše stvari kao što su ozljede i neuspjesi, tako da je moj normalni slijed događaja bio da nastavim s obrazovanjem. Odlučila sam ostati i studirati u Dubrovniku, a Sveučilište me je uvijek podupiralo u sportskom dijelu te sam jako zahvalna svim profesorima što su me ohrabrivali na tom putu. Tijekom studiranja sam osvijestila i da želim ući u znanost i nastaviti se akademski obrazovati i na kraju sam došla i do doktorata.


Izvor: Instagram (nmijoc_)

Kako ste stizali uskladiti obveze studiranja i treniranja?

-  Rekla bi da je sport samo disciplina i organizacija. Kada je netko u sportu, on ima određeno vrijeme kada mu je trening i nema baš puno vremena za učenje, nego samo neke određene sate u danu i tada nema odgađanja. To vrijeme je posvećeno učenju i nekako to ljude nauči da budu bolje organizirani i da imaju disciplinu. Kroz fakultetsko obrazovanje najvažnije mi je bilo da ostanem uporna i disciplinirana, u čemu mi je sport puno pomogao.


Izvor: Instagram (nmijoc_)


Što za Vas znači Vaš studio Fitcorner by Nina?

-  U studiju trenutno rade samo ženske trenerice, ali bilo koji muški trener je i više nego poželjan. Svake godine imamo Dane Fitcornera i uvijek gostuje neki muški trener da malo klijentice osjete kako je to. Lijepa je atmosfera jer radimo nešto dobro, prije svega mijenjamo ljudske živote i pomažemo im da budu zdravi. To je jedan dio moga posla koji me ispunjava i drago mi je što mogu dati svoj doprinos zajednici.


Mislite li da bi više sportaša trebalo i studirati uz sport?

- Meni je uvijek drago vidjeti mlade sportaše ovdje na Sveučilištu. Voljela bih da su hrabriji i da se ne boje novih obveza i odgovornosti koje im donosi akademsko obrazovanje. Smatram da je obrazovanje jako važno i da se razlikuju sportaši koji su akademski obrazovani i da im to može pomoći i u privatnom i u poslovnom životu.


Sara Bagić 

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

Preporuka: Najbolje od Stephena Kinga

Foto: screenrant.com Stephen Edwin King , poznat i kao "američki kralj horora", najprodavaniji je autor horor i triler žanra u svijetu i najuspješniji američki pisac ikad. Rođen je 21. rujna 1947. u Portlandu, u državi Maine. Rano djetinjstvo mu je obilježio odlazak oca koji je, pod izgovorom da ide kupiti cigarete, otišao i ostavio Stephenovu majku, Nellie Ruth Pillsbury, da se sama brine o njemu i posvojenom bratu Davidu. Zbog financijskih poteškoća bili su se prisiljeni često seliti, sve do 1958. kad se Nellie Ruth vraća u Maine da bi se brinula o bolesnim roditeljima. Još od djetinjstva pokazao je veliki interes za pisanje, pa je tako pisao kratke priče za razne fanzine, među ostalim i Dave's Rag – novine koje je pokrenuo sa bratom Davidom u nadi da će prodajom pomoći majci sa financijskim problemima. 1966. upisao je studij engleskog jezika na Sveučilištu Maine u Oronu, gdje je pisao tjednu kolumnu King's Garbage truck za studentske novine, te slao k

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.