JESMO LI ZABORAVILI ISTINSKI ŽIVJETI?

Predivan dan. Vani sja sunce, kao da se smije. Što želi reći? Ptice lete i pjevaju, kao da nešto slave. Na nebu radost, a oko nas šarenilo boja. Vrijeme ljeta, miris borova, miris mora a u pozadini čuju se cvrčci, čuju se valovi.. Koliko puta otvorimo svoju dušu prirodi? Koliko puta primijetimo i promatramo živa bića oko nas koja slave život? Koliko se puta divimo životu oko nas? Koliko puta gledamo u prirodu pozitivnih misli i s dušom punom optimizma? Koliko puta pomislimo da je takav život vrijedan hvaljenja i koliko često se zahvalimo na njemu?

Nakon raznih utjecaja znanosti, napretka i iscrpljujućih ideologija koji su nas u suvremenom svijetu učinili ispraznima, suvremen čovjek sada traži smisao. No, nije više bitno što kažu razni stručnjaci, pa ni znanstvenici, pa ni teolozi. Zatvorili smo se sami u sebe. Čovjek se odao materijalnim stvarima i nekada davno bio je sretan a nije mu puno trebalo. Danas imamo sve pred sobom i nezadovoljni smo. Radimo iz dana u dan, iscrpljeni smo mentalno i fizički, svijetom hodamo konstantno brzim korakom, a ne zastanemo i ne primijetimo one sitne, bitne stvari. Ne primjećujemo koliko je trava zelena, ne primjećujemo koliko se more pjeni, ne primjećujemo koliko nam malo treba da si popravimo dan. Zaokupljeni smo poslom, zaokupljeni silnim obavezama, zaokupljeni smo medijima, zaokupljeni virtualnim svijetom a onaj pravi zanemarujemo, zaokupljeni smo novcem. Taj novac kojem smo toliko odani ne može kupiti mir, ne može kupiti sreću. Iznova i iznova kupujemo, trošimo, žudimo za tim da imamo još više i više. Konzumerizam je postao dio naše svakodnevice, što više imaš toliko vrijediš. Više se ni ne trudimo duhovno i emocionalno napredovati. 

Izvor: Srednja.hr

Živimo iz dana u dan planirajući, radeći a malo nas se uopće zapita jesmo li zaista sretni. Zaboravili smo na ljubav. Onu ljubav koju smo svi nekada osjetili, a ona nas pokreće. Zaboravili smo da ljubav prvo trebamo tražiti u sebi samima, truditi se biti najbolja verzija sebe. Kada čovjek voli sebe, tada iz njega zrači pozitivna energija. Ta pozitivna energija privlači druge ljude. To je energija koja govori da se volimo i da smo spremni zavoljeti. Zavoljeti znači otvoriti svoje srce drugoj osobi. Ni jedno bogatstvo svijeta ne može se usporediti s bogatstvom duha. Bogatstvo duha ne može se pronaći u alternativnim religijama koje danas tražimo. Nema toga što nam danas nije olakšano i čega nemamo, a opet smo nesretni. Obilje u kojem živimo zadovoljava sva naša osjetila, no zaboravili smo napojiti srce i dušu. Kako bismo pozitivno zračili i privukli takve ljude prvo moramo dati priliku sebi samima. Priliku nećemo naći zatvorenu u svoja 4 zida bez interakcije s drugim ljudima i bez povjerenja jedni u druge. Svatko od nas je tu i sada u točno ovoj situaciji s razlogom i sreću treba pronaći u malim stvarima jer su samo one zaista istinski bitne.

Katarina Šimić