Preskoči na glavni sadržaj

JESMO LI ZABORAVILI ISTINSKI ŽIVJETI?

Predivan dan. Vani sja sunce, kao da se smije. Što želi reći? Ptice lete i pjevaju, kao da nešto slave. Na nebu radost, a oko nas šarenilo boja. Vrijeme ljeta, miris borova, miris mora a u pozadini čuju se cvrčci, čuju se valovi.. Koliko puta otvorimo svoju dušu prirodi? Koliko puta primijetimo i promatramo živa bića oko nas koja slave život? Koliko se puta divimo životu oko nas? Koliko puta gledamo u prirodu pozitivnih misli i s dušom punom optimizma? Koliko puta pomislimo da je takav život vrijedan hvaljenja i koliko često se zahvalimo na njemu?

Nakon raznih utjecaja znanosti, napretka i iscrpljujućih ideologija koji su nas u suvremenom svijetu učinili ispraznima, suvremen čovjek sada traži smisao. No, nije više bitno što kažu razni stručnjaci, pa ni znanstvenici, pa ni teolozi. Zatvorili smo se sami u sebe. Čovjek se odao materijalnim stvarima i nekada davno bio je sretan a nije mu puno trebalo. Danas imamo sve pred sobom i nezadovoljni smo. Radimo iz dana u dan, iscrpljeni smo mentalno i fizički, svijetom hodamo konstantno brzim korakom, a ne zastanemo i ne primijetimo one sitne, bitne stvari. Ne primjećujemo koliko je trava zelena, ne primjećujemo koliko se more pjeni, ne primjećujemo koliko nam malo treba da si popravimo dan. Zaokupljeni smo poslom, zaokupljeni silnim obavezama, zaokupljeni smo medijima, zaokupljeni virtualnim svijetom a onaj pravi zanemarujemo, zaokupljeni smo novcem. Taj novac kojem smo toliko odani ne može kupiti mir, ne može kupiti sreću. Iznova i iznova kupujemo, trošimo, žudimo za tim da imamo još više i više. Konzumerizam je postao dio naše svakodnevice, što više imaš toliko vrijediš. Više se ni ne trudimo duhovno i emocionalno napredovati. 


Izvor: Srednja.hr


Živimo iz dana u dan planirajući, radeći a malo nas se uopće zapita jesmo li zaista sretni. Zaboravili smo na ljubav. Onu ljubav koju smo svi nekada osjetili, a ona nas pokreće. Zaboravili smo da ljubav prvo trebamo tražiti u sebi samima, truditi se biti najbolja verzija sebe. Kada čovjek voli sebe, tada iz njega zrači pozitivna energija. Ta pozitivna energija privlači druge ljude. To je energija koja govori da se volimo i da smo spremni zavoljeti. Zavoljeti znači otvoriti svoje srce drugoj osobi. Ni jedno bogatstvo svijeta ne može se usporediti s bogatstvom duha. Bogatstvo duha ne može se pronaći u alternativnim religijama koje danas tražimo. Nema toga što nam danas nije olakšano i čega nemamo, a opet smo nesretni. Obilje u kojem živimo zadovoljava sva naša osjetila, no zaboravili smo napojiti srce i dušu. Kako bismo pozitivno zračili i privukli takve ljude prvo moramo dati priliku sebi samima. Priliku nećemo naći zatvorenu u svoja 4 zida bez interakcije s drugim ljudima i bez povjerenja jedni u druge. Svatko od nas je tu i sada u točno ovoj situaciji s razlogom i sreću treba pronaći u malim stvarima jer su samo one zaista istinski bitne.


Katarina Šimić

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada