Preskoči na glavni sadržaj

ANDALUZIJA ILI NAJISKRENIJI KUTAK ŠPANJOLSKE

Nitko neće biti pretjerano iznenađen činjenicom da je Španjolska vrlo popularna turistička destinacija, no mnoge ipak začudi kada čuju da je s nešto više od 85 milijuna posjetitelja u 2023. godini Španjolska druga turistički najposjećenija država na svijetu! Stvarno, osjećaj je da se sa Španjolskom ne može promašiti – gdje god da pogledate na karti, možete naći nešto oku privlačno i vrijedno posjeta. Ipak, mnogi su najupečatljivija sjećanja donijeli sa samog juga iz Andaluzije, druge po veličini i najmnogoljudnije autonomne zajednice u Španjolskoj. Zašto baš iz Andaluzije?


(privatna arhiva)


Istina, Andaluzija je prepuna prirodnih ljepota i arhitektonskih čuda – Alcazaba i Gibralfaro u Malagi, Alhambra i Nasridova palača u Granadi, Mezquita i rimski most u Cordobi, Alcazar i Plaza de Espana u Sevilli samo su mali dio nepreglednog popisa lokacija koje morate posjetiti, a da niste ni došli do, primjerice, kupanja duž Coste del Sol ili posjeta Picassovom muzeju u njegovoj rodnoj Malagi. Međutim, i druga mjesta na svijetu imaju mnoštvo toga za vidjeti pa ljudi odu i ne vraćaju se više, što je to u Andaluziji da iznova privlači ljude koji joj se po nekoliko puta i godinama nakon vraćaju? Zato što je Andaluzija puno više od obične regije, puno više i od svih velebnih dvoraca, tvrđava i katedrala kojima je prepuna, puno više i od nestvarnih bijelih sela po kojima je nadaleko poznata, puno više čak i od tristo sunčanih dana u godini i stotinu kilometara plaža kojima se dijeli od Sredozemnog mora. Andaluzija je autohtoni i iskreni doživljaj prave Španjolske, najrealniji doticaj s domaćim stanovništvom koje je, masovnom turizmu unatoč, ostalo nasmijano, velikodušno i jednostavno.


(privatna arhiva)

Andaluzijci su naviknuti na visoke temperature i po njima organiziraju život pa nije čudno da kroz popodne, u doba legendarne „sieste“, ne sretnete baš nikoga osim turista na ulici. No, kako se bliži noć, tako se budi i život u svakom andaluzijskom gradu pa je gotovo svaku večer osjećaj kao da je vikend jer žamor i glazba dopiru sa svih strana, bašte kafića i restorana su uvijek pune, a zvukovi flamenca zaokružuju audiovizualno iskustvo. Konobari neće biti lažno pretjerano ljubazni jer ste turist, dapače neće se ni truditi nekad sakriti nervozu, ali će vas isto tako iznenaditi turom pića ili tapasa, ulični glazbenici će vam zasvirati ispred nosa, ali će se nakon toga nasmijani zahvaliti i nastaviti dalje, a ako ste u pravo vrijeme stigli u Sevillu, lako moguće da će vas netko od domaćih uposliti na ulici da berete naranče s njima jer to rade svi stanovnici pa zašto ne bi i vi. Sve nabrojano je samo mali dio detalja koji na prvu možda prođu i neopaženo, ali tijekom vremena se akumuliraju u mozgu posjetitelja pa u kombinaciji s hedonizmom u vidu uživanja u domaćem vinu i nebrojenim kombinacijama tapasa stvaraju konačno iskustvo posjete Andaluziji intenzivnim i upečatljivim u tolikoj mjeri da se mnogi kad-tad vrate u taj raj za sva osjetila!


(privatna arhiva)



Hrvoje Hrgović


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.

Preporuka: Najbolje od Stephena Kinga

Foto: screenrant.com Stephen Edwin King , poznat i kao "američki kralj horora", najprodavaniji je autor horor i triler žanra u svijetu i najuspješniji američki pisac ikad. Rođen je 21. rujna 1947. u Portlandu, u državi Maine. Rano djetinjstvo mu je obilježio odlazak oca koji je, pod izgovorom da ide kupiti cigarete, otišao i ostavio Stephenovu majku, Nellie Ruth Pillsbury, da se sama brine o njemu i posvojenom bratu Davidu. Zbog financijskih poteškoća bili su se prisiljeni često seliti, sve do 1958. kad se Nellie Ruth vraća u Maine da bi se brinula o bolesnim roditeljima. Još od djetinjstva pokazao je veliki interes za pisanje, pa je tako pisao kratke priče za razne fanzine, među ostalim i Dave's Rag – novine koje je pokrenuo sa bratom Davidom u nadi da će prodajom pomoći majci sa financijskim problemima. 1966. upisao je studij engleskog jezika na Sveučilištu Maine u Oronu, gdje je pisao tjednu kolumnu King's Garbage truck za studentske novine, te slao k