Mladi ljudi danas sve više imaju dostupnost videoigara te ih sukladno tome puno više igraju. Može li takva navika prerasti u nasilno ponašanje posebice kod igara nasilnog karaktera. Na ta i razna druga pitanja vezana uz nasilje odgovore će dati student druge godine Fakulteta medija i odnosa s javnošću, Ivan Ivković Mandac.
 |
| (privatna arhiva: Ivan Ivković Mandac) |
Što
mislite koliko su maloljetnici danas skloni nasilju?
Smatram
da su maloljetnici danas previše skloni nasilju. Potrebno je više edukacije
mladih na tu temu. Važno je da se o tome razgovara otvoreno i daje na značaju.
Mislite
li da su nasilju pridonijele videoigrice?
Videoigrice
nisu pridonijele nasilju. Zapravo mislim da ne možemo generalizirati već
situacija ovisi od pojedinca do pojedinca. Stvara se pogrešna teza o igranju
igrica koje čak mogu i pridonijeti mentalnom razvoju djece i mladih.
Jeste
li, kad ste bili mlađi, igrali videoigrice i kakvog su sadržaja bile?
Dok
sam bio mlađi igrao sam videoigrice sa svojim prijateljima. Najviše smo igrali
Call of Duty, Farming Simulator, Minecraft itd. Sve su mi bile zabavne,
povezivale nas virtualno, tako smo se družili i stvarali društvene kontakte.
Kakve
su to igrice bile i jeste li ikada doživjeli nasilje igrajući ih?
Neke
igrice su bile pucačine u smislu ratnih zbivanja, a ostale su edukativnog
sadržaja. Nisam doživio nikakvo nasilje igrajući bilo kakve igrice.
Zašto
se u medijima često može pročitati da igrice potiču nasilje?
Upravo
zbog povećanog nasilja kod maloljetnika i nasilja u obitelji ali mislim da to
nije usko povezano s videoigricama. Nepotrebno se stvara loša slika da bi se
umanjili stvarni problemi mladih osoba.
Je
li igranje stvara ovisnost i razdražljivost kako pokazuju neki znanstveni
radovi?
Po
mom mišljenju ne stvaraju ovisnost i razdražljivost već emocionalnu
inteligenciju i razvijanje motoričkih sposobnosti. Također postoje i ugledna
znanstvena istraživanja koja govore suprotno i potvrđuju moje teze.
Smatrate
li da se djeca sve više otuđuju tim načinom zabave?
Mi
se nismo otuđili već smo prakticirali takva druženja i ona klasična uživo. Tako
da ne bih rekao da to ima smisla i da ovisi o osobinama pojedinaca. Sigurno da
će biti mladih koji više provode vremena u kući igrajući i nigdje ne izlaze,
ali su takvi po samoj svojoj prirodi.
Lovro
Lisičić
Primjedbe
Objavi komentar