Preskoči na glavni sadržaj

NASILJE U VIDEOIGRICAMA: OD RAZDRAŽLJIVOSTI DO EMOCIONALNE INTELIGENCIJE

Mladi ljudi danas sve više imaju dostupnost videoigara te ih sukladno tome puno više igraju. Može li takva navika prerasti u nasilno ponašanje posebice kod igara nasilnog karaktera. Na ta i razna druga pitanja vezana uz nasilje odgovore će dati student druge godine Fakulteta medija i odnosa s javnošću, Ivan Ivković Mandac.

(privatna arhiva: Ivan Ivković Mandac)

Što mislite koliko su maloljetnici danas skloni nasilju?

Smatram da su maloljetnici danas previše skloni nasilju. Potrebno je više edukacije mladih na tu temu. Važno je da se o tome razgovara otvoreno i daje na značaju.

Mislite li da su nasilju pridonijele videoigrice?

Videoigrice nisu pridonijele nasilju. Zapravo mislim da ne možemo generalizirati već situacija ovisi od pojedinca do pojedinca. Stvara se pogrešna teza o igranju igrica koje čak mogu i pridonijeti mentalnom razvoju djece i mladih.

Jeste li, kad ste bili mlađi, igrali videoigrice i kakvog su sadržaja bile?

Dok sam bio mlađi igrao sam videoigrice sa svojim prijateljima. Najviše smo igrali Call of Duty, Farming Simulator, Minecraft itd. Sve su mi bile zabavne, povezivale nas virtualno, tako smo se družili i stvarali društvene kontakte.

Kakve su to igrice bile i jeste li ikada doživjeli nasilje igrajući ih?

Neke igrice su bile pucačine u smislu ratnih zbivanja, a ostale su edukativnog sadržaja. Nisam doživio nikakvo nasilje igrajući bilo kakve igrice.

Zašto se u medijima često može pročitati da igrice potiču nasilje?

Upravo zbog povećanog nasilja kod maloljetnika i nasilja u obitelji ali mislim da to nije usko povezano s videoigricama. Nepotrebno se stvara loša slika da bi se umanjili stvarni problemi mladih osoba.

Je li igranje stvara ovisnost i razdražljivost kako pokazuju neki znanstveni radovi?

Po mom mišljenju ne stvaraju ovisnost i razdražljivost već emocionalnu inteligenciju i razvijanje motoričkih sposobnosti. Također postoje i ugledna znanstvena istraživanja koja govore suprotno i potvrđuju moje teze.

Smatrate li da se djeca sve više otuđuju tim načinom zabave?

Mi se nismo otuđili već smo prakticirali takva druženja i ona klasična uživo. Tako da ne bih rekao da to ima smisla i da ovisi o osobinama pojedinaca. Sigurno da će biti mladih koji više provode vremena u kući igrajući i nigdje ne izlaze, ali su takvi po samoj svojoj prirodi.

 

Lovro Lisičić

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...

Preporuka: Najbolje od Stephena Kinga

Foto: screenrant.com Stephen Edwin King , poznat i kao "američki kralj horora", najprodavaniji je autor horor i triler žanra u svijetu i najuspješniji američki pisac ikad. Rođen je 21. rujna 1947. u Portlandu, u državi Maine. Rano djetinjstvo mu je obilježio odlazak oca koji je, pod izgovorom da ide kupiti cigarete, otišao i ostavio Stephenovu majku, Nellie Ruth Pillsbury, da se sama brine o njemu i posvojenom bratu Davidu. Zbog financijskih poteškoća bili su se prisiljeni često seliti, sve do 1958. kad se Nellie Ruth vraća u Maine da bi se brinula o bolesnim roditeljima. Još od djetinjstva pokazao je veliki interes za pisanje, pa je tako pisao kratke priče za razne fanzine, među ostalim i Dave's Rag – novine koje je pokrenuo sa bratom Davidom u nadi da će prodajom pomoći majci sa financijskim problemima. 1966. upisao je studij engleskog jezika na Sveučilištu Maine u Oronu, gdje je pisao tjednu kolumnu King's Garbage truck za studentske novine, te slao k...

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim. ...