Preskoči na glavni sadržaj

Dubrovački običaji: Živa tradicija i kulturna baština

Dubrovnik je grad s bogatom poviješću i kulturom, poznat je po svojoj jedinstvenoj tradiciji koja je oblikovana kroz stoljeća pod utjecajem raznih naroda i kultura. I danas, unatoč modernizaciji, Dubrovčani njeguju svoje običaje, koji su duboko ukorijenjeni u svakodnevni život i društvenu dinamiku grada.

Jedan od najpoznatijih dubrovačkih običaja je Festa sv. Vlaha, zaštitnika grada, koja se slavi svake godine 3. veljače. Ovaj vjerski običaj okuplja tisuće ljudi, a u procesiji kroz staru gradsku jezgru sudjeluju mještani okolnih krajeva u tradicionalnim nošnjama, noseći relikvije sv. Vlaha i moleći za zaštitu i dobrobit grada. Ova svetkovina nije samo vjerski događaj, već i važan kulturni trenutak koji spaja prošlost i sadašnjost, podsjećajući na duboko ukorijenjenu povezanost Dubrovčana sa svojim naslijeđem.

Osim vjerskih običaja, Dubrovčani njeguju i razne društvene tradicije koje se prenose s generacije na generaciju. Dubrovački karnevo, koji se održava svake godine prije korizme, jedno je od razdraganijih razdoblja u Gradu. Maskirani ljudi u veselim i šarenim kostimima šetaju gradom, priređujući zabavu i smijeh. Ovaj običaj, koji ima korijene u europskoj karnevalskoj tradiciji, u Dubrovniku je dobio svoj prepoznatljiv lokalni šarm i specifične karakteristike. 

Gastronomija Dubrovnika također nosi mnoge tradicije koje su usko povezane s običajima. Jela koja se pripremaju uz korištenje svježih morskih plodova i domaćih začina, simboliziraju dubrovački način života. Obitelj je uvijek bila središnji dio društva, pa su obiteljski zajednički obroci  važan trenutak okupljanja i održavanja tradicija. Posebno na blagdanima, obitelji se okupljaju za stolom i uživaju u hrskavoj janjetini ili ribi pripremljenoj po starim receptima. Neka od poznatijih jela su šporki makaruli, zelena menestra, rozata, arancini, kontonjata itd.

Zanimljiv i neizostavan običaj vezan uz dubrovačku baštinu je i dubrovačka pjesma, osobito onaj njezin oblik koji je nastao unutar zidina Starog grada. Tradicionalni zborski pjev, kojeg izvode poznate dubrovačke klape, odražava dušu i povijest grada. S pjesmama koje često govore o ljubavi, moru i životu na obali, klapsko pjevanje ima posebno mjesto u svakodnevnom životu Dubrovčana, ali i u kulturnim manifestacijama koje se održavaju kroz cijelu godinu. Te kao kao takvog stanovništvo iznimno cijeni i poštuje.

Obitelj je uvijek bila povezana s poljoprivredom, maslinicima i vinogradima, čija tradicija se nastavlja i danas, s nasljednicima koji na moderniji način i dalje proizvode dubrovačka vina i maslinova ulja po starim metodama.

Svi ovi običaji, prožeti poviješću, vjerom i zajedništvom, čine Dubrovnik gradom koji čuva svoju kulturnu baštinu i tradiciju, istovremeno se prilagođavajući novim vremenima. 

Običaji poput Feste sv. Vlaha, dubrovačkog karnevala, specijaliteta koji dolaze iz tradicije obiteljskih okupljanja i pjesme koja nosi povijest, ostaju simboli grada i zajednice koja je kroz povijest uspješno očuvala svoj identitet i kulturnu baštinu. Danas, ove tradicije nisu samo povijest, već živa svakodnevica koja povezuje sve generacije i omogućava da Dubrovnik i dalje bude grad ponosan na svoje korijene.

(fotografija iz privatnog arhiva)


Lovro Lisičić




Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada...

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim. ...