Nedavni slučajevi napada u školama u Hrvatskoj dugo su bili glavna tema u svim medijima. Roditelji su se bojali poslati svoju djecu u školu, u strahu da ih više neće vidjeti. Vladajući su brže-bolje napravili nekakav plan kako zaštiti djecu u školi jer mjesto koje je nekada bilo njihovo skrovište, igraonica i učionica više za njih nije sigurno.
 |
| (izvor: pexels.com) |
Tragedija koja je šokirala Hrvatsku
Samo dan prije zimskih praznika u jednoj osnovnoj školi dogodila se velika tragedija. I odjednom nešto što su ljudi prije gledali na televiziji, u filmovima i serijama, postalo je stvarno. To više nije bilo nešto što se događa samo u Americi, dogodilo se i u Hrvatskoj. Ljudi su danima samo čekali nove vijesti, a mediji su se potrudili prenijeti i svaki najsitniji detalj. Velika medijska pokrivenost samo je produbila traumu. U zraku se osjećao strah i napetost. Svi su čekali što će se sljedeće dogoditi i hoće li se ista stvar i ponoviti.
Reakcija vlade i promjene u školama
Vlada je cijele praznike raspravljala i smišljala nove mjere zaštite. Zaključavanje vrata, mijenjanje brava i zapošljavanje zaštitara samo su neke od njih. Djeca u osnovnim i srednjim školama odjednom su se vratila natrag u klupe s nekim novim pravilima. Ne smiju izlaziti van pod odmorima te se prema njihovim riječima, pogotovo srednjoškolci, u školi osjećaju kao u zatvoru. Pokreću razne peticije za ukidanje mjera zaštite. Zašto ne shvaćaju da su mjere za njihovo dobro? Bi li se i drugi isto osjećali da su na njihovom mjestu?
Učenici bi definitivno drugačije gledali na mjere da je stradao njima netko blizak. Ovako misle da su nedodirljivi i da, ni njima ni njihovim bližnjima, ništa ne može biti. Sve do jednom.
Za stvaranje sigurnog okružja za djecu, potrebno je krenuti od temelja – od odgoja, poštovanja i međusobnog razumijevanja.
Nisu samo vanjske prijetnje problem. Problem je i međusobno maltretiranje učenika. Zlostavljanje, ismijavanje i izrugivanje. To je također problem koji treba riješiti. A riješiti se može jedino promjenom načina odgoja i razgovorom s djecom. Treba ih naučiti da se međusobno poštuju i čuvaju, a ne tuku i rugaju.
Sigurnost kao prioritet
Škole ne samo da bi trebale, već i moraju biti sigurno mjesto. Za neku djecu je škola predstavljala čak i sigurnije mjesto od roditeljske kuće. Tamo su djeca pronalazila utočište. Svaka mjera koju donese Vlada, iako donesena prekasno s obzirom na tragediju koja se dogodila, ima za cilj zaštititi djecu. Cilj im nije da se škola poistovjećuje sa zatvorom. Nije dobro ni ako djeca od straha i nezadovoljstva ne žele ni ići u školu. Tako trpe djeca, trpe roditelji i trpi obrazovanje. Rješenje se mora naći, bez obzira na to sviđalo se ono svim učenicima ili ne. Njihova sigurnost je ipak najvažnija.
Sara Bagić
Primjedbe
Objavi komentar