Preskoči na glavni sadržaj

(Ne)sigurnost u školama

Nedavni slučajevi napada u školama u Hrvatskoj dugo su bili glavna tema u svim medijima. Roditelji su se bojali poslati svoju djecu u školu, u strahu da ih više neće vidjeti. Vladajući su brže-bolje napravili nekakav plan kako zaštiti djecu u školi jer mjesto koje je nekada bilo njihovo skrovište, igraonica i učionica više za njih nije sigurno.

(izvor: pexels.com)

Tragedija koja je šokirala Hrvatsku

Samo dan prije zimskih praznika u jednoj osnovnoj školi dogodila se velika tragedija. I odjednom nešto što su ljudi prije gledali na televiziji, u filmovima i serijama, postalo je stvarno. To više nije bilo nešto što se događa samo u Americi, dogodilo se i u Hrvatskoj. Ljudi su danima samo čekali nove vijesti, a mediji su se potrudili prenijeti i svaki najsitniji detalj. Velika medijska pokrivenost samo je produbila traumu. U zraku se osjećao strah i napetost. Svi su čekali što će se sljedeće dogoditi i hoće li se ista stvar i ponoviti. 

Reakcija vlade i promjene u školama

Vlada je cijele praznike raspravljala i smišljala nove mjere zaštite. Zaključavanje vrata, mijenjanje brava i zapošljavanje zaštitara samo su neke od njih. Djeca u osnovnim i srednjim školama odjednom su se vratila natrag u klupe s nekim novim pravilima. Ne smiju izlaziti van pod odmorima te se prema njihovim riječima, pogotovo srednjoškolci, u školi osjećaju kao u zatvoru. Pokreću razne peticije za ukidanje mjera zaštite. Zašto ne shvaćaju da su mjere za njihovo dobro? Bi li se i drugi isto osjećali da su na njihovom mjestu? 

Učenici bi definitivno drugačije gledali na mjere da je stradao njima netko blizak. Ovako misle da su nedodirljivi i da, ni njima ni njihovim bližnjima, ništa ne može biti. Sve do jednom. 

Za stvaranje sigurnog okružja za djecu, potrebno je krenuti od temelja – od odgoja, poštovanja i međusobnog razumijevanja.

Nisu samo vanjske prijetnje problem. Problem je i međusobno maltretiranje učenika. Zlostavljanje, ismijavanje i izrugivanje. To je također problem koji treba riješiti. A riješiti se može jedino promjenom načina odgoja i razgovorom s djecom. Treba ih naučiti da se međusobno poštuju i čuvaju, a ne tuku i rugaju. 

Sigurnost kao prioritet

Škole ne samo da bi trebale, već i moraju biti sigurno mjesto. Za neku djecu je škola predstavljala čak i sigurnije mjesto od roditeljske kuće. Tamo su djeca pronalazila utočište. Svaka mjera koju donese Vlada, iako donesena prekasno s obzirom na tragediju koja se dogodila, ima za cilj zaštititi djecu. Cilj im nije da se škola poistovjećuje sa zatvorom. Nije dobro ni ako djeca od straha i nezadovoljstva ne žele ni ići u školu. Tako trpe djeca, trpe roditelji i trpi obrazovanje. Rješenje se mora naći, bez obzira na to sviđalo se ono svim učenicima ili ne. Njihova sigurnost je ipak najvažnija.


Sara Bagić




Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada...

Ako se ne probudim - Lauren Oliver

Foto: facebook.com Ako se ne probudim je roman poznate američke književnice Lauren Oliver , autorice bestsellera Delirium i Pandemonium , a u ovom, još jednom djelu za mlade Lauren je pokazala zrelost i vještinu pisanju na posve novoj razini. Tko je čitao megapopularni Delirium zna što može očekivati: pitak stil, tečnu, nekompliciranu radnju te detaljnu razradu glavnog junaka/junakinje koji su autoricu vinuli u visine književne slave, a ni ova knjiga nije drugačija. Priča prati tinejdžericu Samanthu Kingston i uski krug njenih prijateljica kroz naizgled posve obično Valentinovo u srednjoj školi, no nakon što dan završi teškom prometnom nesrećom u kojoj Samantha pogiba, sve stvari kreću nizbrdo, a ponajviše samo vrijeme. Junakinja se sljedeće jutro budi u svojoj sobi, zbunjena, ali sretna, no te osjećaje ubrzo zamjenjuje panika kada shvati da se dan nesreće iznova ponavlja; u školi je proslava Valentinova, a navečer se održava zabava nakon koje će automobil sa Sam i njenim pr...

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...