Preskoči na glavni sadržaj

SLOBODA GOVORA: MIT ILI LJUDSKO PRAVO

(izvor: pixabay)

Posljednjih godina svjedoci smo sve izazovnijih vremena. Moglo bi se reći da je sve započelo 2020. pojavom koronavirusa, nastavilo se agresijom Rusije na Ukrajinu, da bi se u zadnje dvije godine ponovno aktiviralo ratno žarište u Gazi i općenito na Bliskom istoku. Takve okolnosti su čovječanstvu pokrenule tektonske promjene i izazove s kojima se bilo prinuđeno nositi. Nastupila su krizna vremena u kojima se trebala pokazati snaga i odvažnost posebice svjetskih sila kako bi se sačuvale temeljne ljudske vrijednosti.

Dolaskom koronavirusa u 2020. većina europskih država se zatvorila odnosno proglasila je lockdown. To je podrazumijevalo da u pojedinim državama nema izlazaka iz kuće, uveden je čak i policijski sat. Zatvoreni su bili svi objekti. Ljudi su u takvim uvjetima morali ostajati kod kuće i raditi iz svog doma. Velik broj država uključujući i našu je nakon takvih odluka morao osigurati velika sredstva u proračunu da bi se sačuvala radna mjesta i ljudska egzistencija. U tom periodu teško je bilo čuti drugačije mišljenje od nametnutog mainstream narativa koji je bio što više ograničiti kontakte među ljudima i dopustiti minimalno širenje virusa. Kao što sam naveo na televiziji ili u novinama niste mogli pročitati oprečno mišljenje epidemiologa, biologa, liječnika te ekonomista.

Stvaranjem takvog okruženja dogodilo se nešto što možemo nazvati cenzura odnosno namjerno skrivanje i ograničavanje tuđeg profesionalnog mišljenja koji su se protivili raznim mjerama i upozoravali na njihove posljedice. Danas smo svjedoci da se takva mišljenja itekako imala svoje uporište. Za primjer samo možemo uzeti tvrdnje ekonomista da će zatvaranjem poslova i masovnim tiskanjem novca da bi se radna mjesta očuvala ući u inflaciju koju građani i dan danas osjete na svojim novčanicima. Epidemiolozi koji su bili daleko od javne televizije su tvrdili da se takav virus nikad neće moći potpuno iskorijeniti čega smo također svjedoci danas. Nakon svega se postavlja pitanje što nam je to sve donijelo. Osim što su se mjere i pojedinci koji su ih zagovarali pokazali suludim uništile su svjetsku ekonomiju, narušile psihičko stanje ljudi, ugrozili ljudske živote i dovele u pitanje temeljnu ljudsku vrijednost i stup liberalnih država a to je sloboda mišljenja, rada, kretanja i govora.

Danas s odmakom vremena vidljivo je da se stvari ponovno mijenjaju i da neki novi vjetrovi pušu i dolaze ka nama. Pokazalo se da su novi mediji iznimno jak alat u kreiranju mišljenja gledatelja. Razni podcasti su postali dostupna platforma za slobodno izražavanje svog mišljenja. Društvene mreže kao X promjenom vlasničke strukture započele su proces vraćanja slobodnog objavljivanja što su popratile i ostale društvene mreže povratkom Trumpa na vlast i kako sam vlasnik Mete Zuckerberg kaže pogrešne politike fact checkinga i vraćanja onog što je suština njegove mreže slobodno izražavanje. Sve nas to dovodi do zaključka da je klasični mainstream sve manje popularan i gubi na važnosti što zapravo nije ni čudo što su sve bili spremni raditi namećući svoj jedan te isti narativ kojeg ljudi nisu prožvakali već su ga spremno ispljunuli i okrenuli se alternativnim medijima.


Lovro Lisičić


Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada...

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim. ...