Preskoči na glavni sadržaj

Više od planiranja: Antonija Ljuban o umjetnosti prilagodbe

Sugovornica razgovora je Antonia Ljuban, studentica koja razmišlja o budućim ciljevima i izazovima planiranja karijere i života općenito. Planiranje budućnosti često izaziva nesigurnost jer, iako svatko ima određene ideje o onome što želi postići, mnogi faktori mogu utjecati na ostvarenje tih ciljeva. Život donosi promjene, okolnosti se prilagođavaju, a želje i ciljevi se s vremenom razvijaju. Ponekad se čini da su planovi samo smjernice, dok pravi smjer određuju iskustva koja dolaze s vremenom. U ovom razgovoru razmatraju se nesigurnosti vezane uz planiranje, potreba za prilagodbom te način na koji se dugoročni ciljevi oblikuju.

(izvor: privatni arhiv)

Jedno od ključnih životnih pitanja odnosi se na to što zapravo netko želi raditi u budućnosti. Nerijetko se stječe dojam da društvo previše naglašava važnost planiranja, dok istovremeno zanemaruje činjenicu da se mnogo toga može promijeniti izvan vlastite kontrole.  Antonia se slaže s tim mišljenjem, ističući kako, unatoč postojanju jasne vizije o budućnosti, život često donosi neočekivane prilike. Smatra da je korisno ne vezati se previše uz stroge planove jer uvijek postoji mogućnost promjene. 

Na pitanja jesu li planovi previše usmjereni na rezultate, a premalo na sam proces, Antonia potvrđuje tu tezu. Smatra da posjedovanje plana pruža određenu sigurnost, ali naglašava kako je važno slijediti vlastite strasti, umjesto da se isključivo fokusira na konkretne ciljeve. Zaključuje da je najvažnije osjećati se ispunjeno. 

Također, razgovara se o tome kako se ljudi nose s nesigurnošću u vezi s budućnošću. Antonia ističe da planiranje često stvara osjećaj obaveze prema postizanju određenog cilja, no istovremeno život donosi situacije koje se ne mogu predvidjeti, a koje mogu utjecati na odabir puta. 

Postavlja se pitanje je li bolje imati fleksibilnost i prilagoditi se nego slijepo slijediti plan. Antonia smatra da planovi ponekad mogu ograničavati osobu jer prevelika fokusiranost na određeni cilj može rezultirati propuštanjem neočekivanih prilika. Smatra da je ključno biti otvoren za nova iskustva, jer upravo ona mogu oblikovati budućnost na nepredvidive načine. 

Razmatra se i pitanje koliko se pri dugoročnom planiranju uzima u obzir mogućnost neočekivanih prilika. Antonia primjećuje kako je teško zamisliti kako bi određeni planovi izgledali u konačnici te zaključuje da bi se ljudi trebali više osloniti na prilagodbu trenutnim okolnostima.  

Na kraju razgovor se dotiče i pritiska vezanog uz potrebu da se odmah znaju svi odgovori o budućnosti. Ističe se važnost rada na vlastitoj unutarnjoj stabilnosti, jer ona može olakšati donošenje odluka u nesigurnim situacijama. Antonia zaključuje da fleksibilnost i sposobnost prilagodbe donose veću sigurnost u nepredvidivom svijetu. Razgovor završava zaključkom da, iako planovi mogu biti korisni, nije nužno imati sve odgovore unaprijed. Umjesto toga, važno je usmjeriti se na osobni razvoj i pronaći zadovoljstvo u samom procesu, umjesto da se isključivo teži konačnom cilju. 


Anamaria Markanović

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...

Preporuka: Najbolje od Stephena Kinga

Foto: screenrant.com Stephen Edwin King , poznat i kao "američki kralj horora", najprodavaniji je autor horor i triler žanra u svijetu i najuspješniji američki pisac ikad. Rođen je 21. rujna 1947. u Portlandu, u državi Maine. Rano djetinjstvo mu je obilježio odlazak oca koji je, pod izgovorom da ide kupiti cigarete, otišao i ostavio Stephenovu majku, Nellie Ruth Pillsbury, da se sama brine o njemu i posvojenom bratu Davidu. Zbog financijskih poteškoća bili su se prisiljeni često seliti, sve do 1958. kad se Nellie Ruth vraća u Maine da bi se brinula o bolesnim roditeljima. Još od djetinjstva pokazao je veliki interes za pisanje, pa je tako pisao kratke priče za razne fanzine, među ostalim i Dave's Rag – novine koje je pokrenuo sa bratom Davidom u nadi da će prodajom pomoći majci sa financijskim problemima. 1966. upisao je studij engleskog jezika na Sveučilištu Maine u Oronu, gdje je pisao tjednu kolumnu King's Garbage truck za studentske novine, te slao k...

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim. ...