Preskoči na glavni sadržaj

Yogomania - slastičarski novitet koji je oduševio Dubrovčane

Foto: Paula Ivančić
Novootvorena slastičarnica Yogomania oduševila je građane Dubrovnika, a posebice studente, zanimljivim proizvodom, ljubaznim osobljem te veselim prostorom koji nije poput ičega što se dosada imalo prilike vidjeti u jezgri Grada. Na adresi Čubranovićeva 3, Yogomania svojom neonskom šarolikom reklamom plijeni pozornost na prvi pogled te je gotovo nemoguće popričati o slasticama i izlascima, a da netko u jednom trenutku ne spomene ovaj novitet koji je zadominirao i facebook profilima oduševljenih konzumenata. Yogomania je potvrdu svog uspjeha pronašla i u sjajnim recenzijama na popularnoj web stranici Tripadvisor gdje je u relativno kratkom vremenu dospjela na 6. mjesto od ukupno 262 ugostiteljska objekta u Dubrovniku. U razgovoru s vlasnikom Yogomanije, Zlatkom Papkom, doznali smo zanimljivosti o idejnim začecima te budućim planovima ovog projekta.

Foto: Paula Ivančić



















Kako ste se odlučili na otvaranje ovakve vrste slastičarnice?
Sa suprugom sam četiri godine bio vlasnik sladoledarnice preko puta Onofrijeve fontane, a s obzirom na to da danas sladoleda ima na svakom kantunu, razmišljali smo kako da otvorimo nešto novo i drugačije. Ideja za frozen yogurt je iz Amerike s tim da smo mi malo modificirali tu priču za Dubrovnik jer u Americi to funkcionira na drugi način. Tamo su prostori gdje se prodaje frozen jogurt ogromni s puno aparata koji rade na sistemu self servicea (samoposluge). Kupac slobodno, svojom amaterskom rukom, uzima proizvoda koliko želi, a na kraju ga čeka vaga na kojoj izađe račun koji ovisi o tome koliko je proizvoda kupac uzeo. Kod njih se također naplaćuju dodaci, kunu-dvije za svaki, a i sam jogurt je dosta skup. Imajući u vidu da u Starom gradu imamo mali prostor, razmišljali smo kako bi to moglo funkcionirati i odlučili smo se na ovaj sistem gdje imamo osobu koja služi proizvod kupcima, a oni imaju izbor staviti koliko god dodataka žele, potpuno besplatno.

Foto: Paula Ivančić
Zašto se odlučili baš za ovu lokaciju u Starom gradu gdje je najam dosta skup?
Cijeli turizam je orijentiran na Stari grad, tu mislim prvenstveno na kruzere koji svakodnevno dolaze. U drugim dijelovima grada, npr. Lapadu i Gružu, puno je manja cirkulacija turista.

S obzirom na to da zimi nema tolikog broja turista, a ni domaćih ljudi u Gradu, hoće li vam se ova investicija isplatiti?
Iskreno rečeno, mislili smo da zimi neće biti nikoga i da uopće nećemo moći raditi. Međutim, bili smo ugodno iznenađeni brojem Dubrovčana koji su dolazili u slastičarnicu usred zime jer smo otvorili 2. veljače, na Kandeloru. Smatram kad bi u gradu radilo više ugostiteljskih i drugih objekata s različitom ponudom, vjerojatno bi građani puno više dolazili u Stari grad jer je to nekad bila tradicija. Ja sam živio u Dubrovniku 76.-77. kad je Stradun svaku večer zimi bio prilično posjećen. Ali sad treba platiti parking i druge stvari i onda se građanima ne isplati dolaziti, ali ponavljam, kad bi se otvorilo dosta objekata različite namjene i sadržaja vjerojatno bi se ta tradicija opet vratila.

Foto: Paula Ivančić






















Imajući na umu veliki najam koji plaćate, koliki ste profit do sada ostvarili?
Mi se trudimo izdržati tu financijsku stranu priče. Ja i supruga ovdje radimo od nula do 24. Za sada smo na nekoj pozitivnoj nuli, a nadam se da će to prijeći u dobitak, uzimajući u obzir dosadašnje financijske izdatke. Još treba u dosta toga ulagati da bi sve funkcioniralo onako kako smo nas dvoje to zamislili.

Planirate li, ukoliko se trenutna investicija pokaže uspješnom, širiti poslovanje na druge dijelove grada?
Ako se pokaže uspješnom i ako bude mogućnosti, vjerojatno ćemo otvoriti u još nekom drugom dijelu Grada, ali Dubrovnik je mali grad, pa bi se ljudi mogli prezasititi.

Jesu li se razlikovale reakcije Dubrovčana i stranaca na otvaranje ovakvog tipa slastičarnice?
Što se tiče Dubrovčana, reakcije su stvarno bile pozitivne do maksimuma, čak smo bili i iznenađeni koliko su bile pozitivne. Što se stranaca tiče, i oni imaju izuzetno dobre reakcije, bez obzira na to što su oni to vjerojatno već vidjeli i upoznati su s time u svojim državama.

Foto: Paula Ivančić
Kako ste se odlučili za ovakav šaroliki dizajn i logo? Jeste li ga dizajnirali sami ili vam je netko drugi pomogao u osmišljavanju?
Uglavnom su slastičarne u Dubrovniku, čast izuzecima, ili tamni ili sterilno bijeli i deprimirajući prostori, a i same ulice koje do njih vode su poprilično tamne, tako da smo, razmišljajući o populaciji koja će nas posjećivati, a to su uglavnom mladi, odlučili koristiti neke vedre boje i šareni dizajn. Što se tiče osmišljavanja samog dizajna, on je produkt našega razmišljanja, koliko to može biti. Van Hrvatske su slastičarnice dosta šarene i osjeća se neko ozračje veselja, pa smo se i mi odlučili za nešto slično. Velika je razlika kad se dođe u neki obojeni, veseli prostor nego u nekakav zamračeni, sterilno bijeli prostor koji bi trebao predstavljati slastičarnu.



Možete li nam za kraj reći neku anegdotu ili zanimljivost vezanu za ideju i otvaranje samog objekta?
Ima jedna anegdota. Naši obiteljski prijatelji, kad su čuli da otvaramo Yogomaniu, pitali su što će se unutra služiti. Kad smo im odgovorili da se služi jogurt, jedan od njih je pitao moju suprugu; „A hoće li bit' bureka?
Foto: Paula Ivančić

















Zamrznuti jogurt konačno je pronašao svoj put u ugostiteljsku ponudu grada Dubrovnika čime je ona odmaknuta od svoje "sigurne zone" klasičnih slastica poput sladoleda i palačinki, a dodatna raskoš moći će se okusiti i u skorašnjem bogaćenju ponude novim preljevima i dodacima. Ne privuče li to nove posjetitelje, onda će to dobra atmosfera i prozračan prostor zasigurno učiniti

Luka Pleša i Dolores Brbora

Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada

Jelena Hendić: Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude

Autorica knjige „Modni Izazovi“ i urednica istoimenog portala, te bivša studentica Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku ljubav prema modi objedinila u modnu knjigu koja je postala prepoznatljiva i izvan Dubrovačko-neretvanske županije. „Modni Izazovi“ su ne samo novi modni sadržaj, već polako postaju omiljeno štivo pripadnica ljepšeg spola. U intervjuu za ePunkt otkriva odakle ideja za modnim novinarstvom, pisanjem knjige kao i osnivanjem portala. Kako to da ste se odlučili baviti baš novinarskom strukom? Novinarstvo je moja najveća strast. Oduvijek sam željela biti novinarka. Pisanje me ispunjava i dio je mene. Sretna sam jer radim ono što volim i što moji tekstovi usrećuju druge ljude i mene. Je li istina da je novinarski posao jedan od najstresnijih? Stres je prisutan, ali s iskustvom postaje manji, ili u potpunosti nestaje. Ali činjenica je da je stres postao svakodnevnica koja je prisutna u svakom segmentu našeg života i moramo se nositi s tim.