Foto: Paula Ivančić |
Kako ste se odlučili na otvaranje ovakve vrste slastičarnice?
Sa suprugom sam četiri godine bio vlasnik sladoledarnice preko puta Onofrijeve fontane, a s obzirom na to da danas sladoleda ima na svakom kantunu, razmišljali smo kako da otvorimo nešto novo i drugačije. Ideja za frozen yogurt je iz Amerike s tim da smo mi malo modificirali tu priču za Dubrovnik jer u Americi to funkcionira na drugi način. Tamo su prostori gdje se prodaje frozen jogurt ogromni s puno aparata koji rade na sistemu self servicea (samoposluge). Kupac slobodno, svojom amaterskom rukom, uzima proizvoda koliko želi, a na kraju ga čeka vaga na kojoj izađe račun koji ovisi o tome koliko je proizvoda kupac uzeo. Kod njih se također naplaćuju dodaci, kunu-dvije za svaki, a i sam jogurt je dosta skup. Imajući u vidu da u Starom gradu imamo mali prostor, razmišljali smo kako bi to moglo funkcionirati i odlučili smo se na ovaj sistem gdje imamo osobu koja služi proizvod kupcima, a oni imaju izbor staviti koliko god dodataka žele, potpuno besplatno.
Cijeli turizam je orijentiran na Stari grad, tu mislim prvenstveno na kruzere koji svakodnevno dolaze. U drugim dijelovima grada, npr. Lapadu i Gružu, puno je manja cirkulacija turista.
S obzirom na to da zimi nema tolikog broja turista, a ni domaćih ljudi u Gradu, hoće li vam se ova investicija isplatiti?
Iskreno rečeno, mislili smo da zimi neće biti nikoga i da uopće nećemo moći raditi. Međutim, bili smo ugodno iznenađeni brojem Dubrovčana koji su dolazili u slastičarnicu usred zime jer smo otvorili 2. veljače, na Kandeloru. Smatram kad bi u gradu radilo više ugostiteljskih i drugih objekata s različitom ponudom, vjerojatno bi građani puno više dolazili u Stari grad jer je to nekad bila tradicija. Ja sam živio u Dubrovniku 76.-77. kad je Stradun svaku večer zimi bio prilično posjećen. Ali sad treba platiti parking i druge stvari i onda se građanima ne isplati dolaziti, ali ponavljam, kad bi se otvorilo dosta objekata različite namjene i sadržaja vjerojatno bi se ta tradicija opet vratila.
Imajući na umu veliki najam koji plaćate, koliki ste profit do sada ostvarili?
Mi se trudimo izdržati tu financijsku stranu priče. Ja i supruga ovdje radimo od nula do 24. Za
sada smo na nekoj pozitivnoj nuli, a nadam se da će to prijeći u
dobitak, uzimajući u obzir dosadašnje financijske izdatke. Još treba u
dosta toga ulagati da bi sve funkcioniralo onako kako smo nas dvoje to
zamislili.
Planirate li, ukoliko se trenutna investicija pokaže uspješnom, širiti poslovanje na druge dijelove grada?
Ako se pokaže uspješnom i ako bude mogućnosti, vjerojatno ćemo otvoriti u još nekom drugom dijelu Grada, ali Dubrovnik je mali grad, pa bi se ljudi mogli prezasititi.
Jesu li se razlikovale reakcije Dubrovčana i stranaca na otvaranje ovakvog tipa slastičarnice?
Što se tiče Dubrovčana, reakcije su stvarno bile pozitivne do maksimuma, čak smo bili i iznenađeni koliko su bile pozitivne. Što se stranaca tiče, i oni imaju izuzetno dobre reakcije, bez obzira na to što su oni to vjerojatno već vidjeli i upoznati su s time u svojim državama.
Foto: Paula Ivančić |
Uglavnom su slastičarne u Dubrovniku, čast izuzecima, ili tamni ili sterilno bijeli i deprimirajući prostori, a i same ulice koje do njih vode su poprilično tamne, tako da smo, razmišljajući o populaciji koja će nas posjećivati, a to su uglavnom mladi, odlučili koristiti neke vedre boje i šareni dizajn. Što se tiče osmišljavanja samog dizajna, on je produkt našega razmišljanja, koliko to može biti. Van Hrvatske su slastičarnice dosta šarene i osjeća se neko ozračje veselja, pa smo se i mi odlučili za nešto slično. Velika je razlika kad se dođe u neki obojeni, veseli prostor nego u nekakav zamračeni, sterilno bijeli prostor koji bi trebao predstavljati slastičarnu.
Možete li nam za kraj reći neku anegdotu ili zanimljivost vezanu za ideju i otvaranje samog objekta?
Ima jedna anegdota. Naši obiteljski prijatelji, kad su čuli da otvaramo Yogomaniu, pitali su što će se unutra služiti. Kad smo im odgovorili da se služi jogurt, jedan od njih je pitao moju suprugu; „A hoće li bit' bureka?“
Zamrznuti jogurt konačno je pronašao svoj put u ugostiteljsku ponudu grada Dubrovnika čime je ona odmaknuta od svoje "sigurne zone" klasičnih slastica poput sladoleda i palačinki, a dodatna raskoš moći će se okusiti i u skorašnjem bogaćenju ponude novim preljevima i dodacima. Ne privuče li to nove posjetitelje, onda će to dobra atmosfera i prozračan prostor zasigurno učiniti
Luka Pleša i Dolores Brbora
Primjedbe
Objavi komentar