ponedjeljak, 9. veljače 2015.

Intervju s Irenom Relić: Hrvatska nije tamo gdje bi trebala biti u gospodarenju otpadom

Foto: facebook.com
Hrvatska se ulaskom u Europsku uniju obvezala riješiti problem otpada i sanacijskih struktura. Naime, u Hrvatskoj se trenutačno nalazi preveliki broj odlagališta otpada, legalnih i ilegalnih, zbog kojih kvaliteta okoliša nije u dopuštenim razinama Europske unije. Irena Relić, tajnica kabineta ministra zaštite okoliša i prirode Mihaela Zmajlovića i njegova savjetnica za gospodarenjem otpada posljednjih godinu dana intenzivno radi na rješavanju ovoga problema i ispunjavanju uvjeta koje je Vlada Republike Hrvatske obećala.

Kako trenutačno Hrvatska stoji s gospodarenjem otpadom u odnosu na EU?
- Pa, Republika Hrvatska danas nažalost nije tamo gdje bi trebala biti u gospodarenju otpadom. Naime, već do sada bi trebali kao i većina članica Europske unije obrađivati otpad prije nego što ga odložimo i naravno početi više odvajati korisnih sirovina što prije. Još uvijek u Hrvatskoj odlažemo 97 posto otpada kojeg proizvedemo, a neke zemlje članice rade samo 30. Trenutno odvajamo odvajamo samo otprilike 16 posto otpada, dok je izvan zemlje standard 60 i tu se otprilike može zaključiti gdje smo u odnosu na EU. Trebali bi raditi više na približavanju standardima i mjeri zakonodavstva Europske unije.

Koji su onda prioriteti Hrvatske za približavanju takvih standarda?
- Prvi i osnovni prioritet nam je izgraditi postrojenja za obradu otpada kako bi prestali odlagati neobrađeni otpad, dakle, izgradnja centara za gospodarenjem otpadom. Drugo, uspostaviti sustav za odvojeno prikupljanje otpada i tako građanima omogućiti da na svakom prostoru ograđenom za odlaganje smeća imaju kontejnere i spremnike gdje bih mogli odložiti sve što su odvojeno prikupili. I treće, u konačnici je zatvoriti, to jest sanirati sva današnja odlagališta koja imamo.

Kakav je status Dubrovačko-neretvanske županije s centrima za gospodarenje otpadom?
- U Hrvatskoj se planira izgraditi 13 centara, jedan od njih je i centar za gospodarenjem otpadom Lučino Razdolje, koje je trenutačno u statusu pripreme dokumentacije. Na proljeće se očekuje i lokacijska dozvola, a planira se do kraja godine, točnije listopada ili studenog, prijaviti za sufinanciranje od Europske unije. Da bi izgradili svih 13 centara potrebno nam je skoro pet milijardi kuna, što svakako nije zanemarivi iznos. Više od 70 posto tih sredstava EU će osigurati, također tako i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost do 20 posto, dok će preostalih deset posto županije morati same sufinancirati.

Proteklih par godina vodi se rasprava o izgradnji golf terena na brdu Srđu poviše Dubrovnika. Bi li takav projekt mogao negativno utjecati na okoliš ?
- Za Srđ je 2012. proveden postupak procjene utjecaja zahvata na okoliš, te je početkom 2013. Ministarstvo zaštite okoliša i prirode izdalo rješenje da zahvat Sportskog rekreacijskog centara s golf igralištem nema negativan utjecaj na okoliš, ukoliko se budu primjenjivale sve mjere zaštite okoliša koje su propisane tim rješenjem.

Što će se zapravo događati u centrima za gospodarenjem otpada?
- Naime, to su zapravo samo jedne obične male „tvornice“ u kojima se prerađuje otpad. Znači sav miješani komunalni otpad, tj. crna kanta, se odvozi kamionima do samog ulaza centra, gdje se taj otpad pregleda radi sigurnosnih mjera. Nakon toga se otpad istrese u jame u postrojenje za obradu otpada - to su velike hale unutar kojih se otpad prvo razgrađuje na manje komade, onda se odvajaju sve korisne komponente kao metal ili lake frakcije poput plastike ili papira. Preostaje još samo teža frakcija, a to je zapravo biološki dio koji se kompostira i razgrađuje, pa se iz toga može proizvoditi plin i u konačnici nam ostaje otprilike 35 posto otpada koji ćemo trajno odložiti. Dakle, odlažemo svih sto kila koje proizvedemo, a s ovakvim centrima odlagali bi samo 35 kila. Ono što je zanimljiv podatak je da smo u proteklih deset godina „zakopali“ pet milijardi kuna vrijednih sirovina, pa se tu može vidjeti omjer koliko smanjujemo negativnih točaka utjecaja na okoliš u Hrvatskoj.

Kako će se odvojeno odlaganja otpada provoditi u budućnosti?
- Da, to nam je drugi prioritet u zaštiti okoliša. Jedan od zakonskih propisa koje moramo do 2020. ispoštovati je da odvojimo 50 posto papira, stakla, metala ili plastike, najčešće je to ambalažni otpad. Novim zakonom o održivom gospodarenju otpada smo propisali obvezu da svaka jedinica lokalne samouprave mora uspostaviti sustav odvojenog prikupljanja otpada. Jednostavnim jezikom to znači da svaki građanin mora imati dostupnu kantu ili reciklažno dvorište na svojem području da bi to mogao izdvojiti. Ogromna sredstva Fonda za zaštitu će se također ove godine uložiti kako bi sve lokalne jedinice u tome uspjele. Bitno je znati da građani koji odvajaju neće plaćati te količine otpada.

Koji će biti status odlagališta otpada kada se otvore centri za gospodarenjem otpada?
- Trenutno imamo 146 zakonitih i nezakonitih odlagališta otpada, do sada su zatvorena 72. Nakon otvaranja centara, sva aktivna odlagališta bi se trebala sanirati i zatvoriti. Sanirati znači da se otpad prebaci na neku drugu lokaciju, a što je bitnije, da se otpad prekrije i oblikuje kako bi se spriječilo daljnje zagađenje okoliša. Sve investicije za ovakvu akciju također će se financirati iz Europske unije. Prijelazni rok za zatvaranje odlagališta je 1. prosinca 2018., zato kažemo da se do tada moraju izgraditi centri. U međuvremenu inzistiramo da se otpad odlaže na propisne plohe, možda i sami znate da se često u medijima pojavljuju grad Zagreb, Trogir, Koprivnica i slično, gdje je inspekcija Ministarstva zaštite okoliša i prirode izlazila na teren i zatvarala odlagališta koja nisu u skladu s propisima. Slučaj Trogira tako je i izašao u javnost kada smo zatvorili odlagalište usred srca turističke sezone, ali to je bio jedini način da se uprava grada pokrene. Oni su tako unutar tri mjeseca ishodili sve potrebne dozvole i počeli odlagati otpad sukladno zakonu.

Koje sankcije Europske unije možemo očekivati ako se rokovi ne ispoštuju?
- Ako ne stignemo, to je isto popularna tema ovih dana te posljednjih mjeseci u medijima, Europska unija propisuje kazne. Međutim ne postoji univerzalni cjenik ako vi nešto niste napravili u tom i tom roku. Kazne se za neispunjenje obveza određuju od slučaja do slučaja i od zemlje do zemlje. Tako da imate Poljsku koja ima male kazne, dok Italija za neke svoje projekte ima i višemilijunske dugove. Ali, do tih sankcija dolazi isključivo kada uopće niti ne radite na nekom problemu, niti pokazujete namjeru da ćete riješiti neki problem. Ja zaista vjerujem da mi nismo takva zemlja i da se već sada vidi da se na svim tim projektima radi. Ne može nam se baš dogoditi da će nam 10. siječnja 2018. doći račun za kaznu, jer ipak su to sudski procesi koji mogu potrajati i godinama.

Marko Roško

Nema komentara:

Objavi komentar