 |
| Foto: facebook.com |
Aktualna kapetanica ženskog odbojkaškog
kluba Dubrovnik, Sanja Curić, govori o svojim prvim dodirima s
odbojkaškom loptom, ali i nekim nedaćama koju su je snašle tijekom
karijere. Uz svakodnevne treninge uspijeva stići i raditi u jednom
od frizerskih salona u Dubrovniku. Kao i svaki profesionalni
sportaš, Sanja je doživjela i mnoštvo lijepih, ali i onih tužnih
trenutaka koje je rado podijelila s Punktom.
Kako ste započeli svoje prve
korake na odbojkaškom terenu?
- Svoje prve korake sam napravila
praktički na tjelesnome kada je profesor ugledao u meni potencijal i
pitao me bi li se pridružila ostalim curama koje su se tada
pripremale za školsko natjecanje.
Što je za vas odricanje? Da li
ga doživljavate pozitivno ili negativno?
- Naravno da u sportu postoje odricanja,
pogotovo ako se odlučite na profesionalno bavljenje. Na nekoga to
djeluje pozitivno, na nekoga negativno. Sjećam se jedne situacije
kada sam trebala birati između odlaska u Osijek na jednu od
najvažnijih utakmica i pira svoje najbolje prijateljice. Naravno,
svim silama sam htjela prisustvovati njenom najvažnijem danu u
životu, ali moj odabir je ipak bila utakmica s Osijekom zajedno sa
svojom ekipom koju sam morala odraditi.
Kako usklađujute sport i posao?
- Kako u kojem slučaju. Kada su domaće
utakmice u pitanju, uvijek stižem, no kada se radi o gostujućim
utakmicama koje zahtijevaju odsustvo na minimalno dva dana, to je već
malo teže. Tada nailazim na prepreke, jer se većina posla u
frizerskom salonu odvija vikendom, odnosno petkom i subotom.
Odakle crpite motivaciju i želju
za igranjem?
- Za moju motivaciju i želju najviše su
zaslužne moje suigračice.
 |
| Foto: facebook.com |
Koliko su bitni timski rad i
odnosi u ekipi?
- Veoma su bitni jer to utječe na
funkcioniranje ekipe za vrijeme utakmica i treninga koji su nam
najbitniji.
Mnoštvo cura iz godine u godinu
odlazi iz Dubrovnika zbog studija ili da bi igrale za neki bolji
klub. Kako to utječe na ekipu?
- Pa u većini slučajeva cure odlaze iz
Dubrovnika zbog studija jer, kao što znate, u Dubrovniku nema nekog
velikog izbora studija. Naravno, takvi odlasci se loše reflektiraju
na ekipu jer su to cure koje su praktički do jučer s nama igrale
prvi sastav, a sutra ih već nema.
Što biste istaknuli u svojoj
dosadašnjoj karijeri?
- Istaknula bih to da smo dva puta bili
prvaci na Sportskim igrama mladih, koje se održavaju svake godine u
Splitu. Tri puta smo bili prvaci Dalmacije na regionalnim
natjecanjima, a jednom smo osvojili četvrto mjesto na državnom
prvenstvu Hrvatske kada samo bili kadeti. Najviše bih istaknula svoj
poziv u kadetsku reprezentaciju Hrvatske koju su tada vodili Zina
Urlić i Dragan Salopora.
Je li vam se ukazala prilika da
zaigrate negdje u inozemstvu?
- Da. Moja bivša suigračica snimala je
video za jedno sveučilište u Americi. Gledajući taj video skauti
su me primijetili i pitali me bi li i ja htjela igrati za njih i
pohađati tamo studij. Nažalost, tada nisam bila u prilici za
ostvarenje te mogućnosti i ostala sam u Dubrovniku.
Koja je osoba najviše utjecala
na vaš angažman u odbojci? Koga biste najviše istaknuli ?
- Pa postoji više osoba, ali bih najviše
istaknula svog profesora Franju Hermana koji mi je pomogao da na
koncu i ostvarim svoj san.
Kakvi su vam planovi za
budućnost?
Planiram
nastaviti trenirati i pomagati svojoj ekipi, no i posao je tu ipak
vrlo važan. Vidjet ćemo još nakon godinu ili dvije kako će to
sve zajedno funkcionirati i hoću li tako moći nastaviti i dalje.
Vesela Šegvić
Primjedbe
Objavi komentar