ponedjeljak, 9. veljače 2015.

Sarajevo - drugi svijet s one strane granice

Foto: Monika Cverlin - Baščaršija
Malo tko iz južnog dijela Lijepe naše nije bio u popularnom glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Iz Dubrovnika se može doći do Sarajeva na dva načina, autom ili autobusom, koji polazi u osam sati ujutro. Put autobusom traje sedam sati, što podrazumijeva i četiri pauze po 30 minuta i tri granična prijelaza zbog kojih čovjek može dobiti živ

Čim se uđe u Bosnu i Hercegovinu kroz prozor autobusa nazire se tužan prizor ratom upropaštene zemlje. Put do odredišta vodi kroz Mostar koji je zadnjih godina nezaobilazna destinacije većine turista koji dođu u Dubrovnik. Za one koji žive u civiliziranijim i tolerantnim zemljama, Mostar predstavlja pravi mali kulturološki šok, što zbog geografske podijele grada što zbog kulturološke.

Nakon Mostara, autobus kreće dalje prema Sarajevu i dublje u drugi svijet. Tijekom putovanja, čovjek se ne može oteti dojmu da je ušao u vremenski stroj i skočio 30 godina unatrag, gdje su ljudi bacali smeće po šumama te ga ostavljali kraj istrošenih cesta. 

Foto: Monik Cverlin - Velika aleja, Ilidža
Još jedna postaja na putu za Sarajevo je Jablanica gdje se nalazi restoran Bistra Voda, koji je poznat po janjetini ispod peke ali nudi i ostala jela poput teletine i ćevapčića. Hrana je neupitno ukusna, ali niska kultura ljubaznosti i pristojnosti samih zaposlenika, nažalost, baca u vodu svaki dobar dojam koji daju ugođaj i jelo.

Iduća postaja - Sarajevo. Kao i u svakom velikom gradu, užurbanost i gužve u prometu ne izostaju. S autobusnog kolodvora najbolje je taksijem doći do odredišta, u ovom slučaju hotela Hollywood jer su cijene izrazito povoljne. Vožnja od 15-ak minuta iznosi deset konvertibilnih maraka, što je u usporedbi s Dubrovnikom jako jeftino.

Nakon ulaska u hotel, koji se nalazi na Ilidži, prvo što se primijeti je da je dozvoljeno pušenje. Kraj same recepcije lobby je pun pušača što je veliko iznenađenje za ljude koji nisu navikli na takav prizor, a svakako i neugodna situacija za nepušače. Nakon poprilično negativnog prvog dojma, kreće se s razgledavanjem grada.

Foto: Monika Cverlin
Ilidža je jedna od općina koja je u sastavu Kantona Sarajevo. Kroz centar Ilidže prolazi rijeka Željeznica, a u sklopu općine Ilidža nalazi se i izvor rijeke Bosne, popularno izletište Vrelo Bosne.  Bogatstvo prirode ovog područja, koje privlači veliki broj korisnika, obiluje resursima kvalitetne pitke vode, termalnim vodama, šumama, poljoprivrednim potencijalima te atraktivnim lokacijama za turizam i rekreaciju. U njemu se mogu naći i životinje poput labudova i patki koji sigurno svakodnevno uživaju u prizorima ljepote i savršenstva. Ali put do Vrela nije tako jednostavan. Naime, Velika aleja, koja vodi do njega, u dužini od 3,5 km, predstavlja najljepši drvored u BiH. Aleju sačinjavaju 726 stabala javorovog platana, posađenih u dva reda 1892., te desetine stabala divljeg kestena koji su posađeni 1888.

Nakon dvosatne šetnje, s tramvajem broj tri kreće se u centar Sarajeva, u Baščaršiju, koja je kulturni i povijesni centar grada izgrađen u 19. stoljeću. Tek kad se uđe u Baščaršiju osjeti se onaj duh grada i duh Sarajlija o kojemu svi govore i hvale i zbog kojega se dolazi i vraća u ovaj grad. 

Foto: Monika Cverlin - Vrelo Bosne
Osim važnih povijesnih objekata poput Gazi Husref-begove džamije, Baščaršijske džamije  i sahat-kule, ono čemu se ljudi najviše dive je tradicionalna bosanska kuhinja, koja je poznata po ćevapima, sirnici i bureku od mesa. Baščaršija obiluje ćevabdžinicama, buregdžinicama koje nude nešto posebno i nešto drukčije. Željo, Petica i Hodžić samo su neka od imena koja se moraju posjetiti na  putovanju u Sarajevo.

Za ljubitelje muzeja svakako se preporučuje pogledati Muzej Bruza Bezistan koji sadrži maketu Baščaršije te tradicionalne bosanske predmete, pa Muzej Sarajeva koji opisuje stanje u Sarajevu za vrijeme Austro-ugarske vladavine te Svrzinu kuću koja predstavlja kulturu stanovanja gradske muslimanske obitelji s kraja 18. i kroz 20. stoljeće.

Nakon dugog razgledavanja, upoznavanja kulture, jedenja ćevapa i bureka, se može reći da je bosanska kultura uistinu posebna i da je svakome preporučljivo izdvojiti par dana i upoznati se s drugim svijetom koji nam se krije iza one strane granice.

Monika Cverlin

Nema komentara:

Objavi komentar