FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu.

Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim koliko bi to utjecaja imalo na njihovo pamćenje, brzinu čitanja i vokabular. No nismo svi isti i ne volimo iste stvari, ali korisno je zapamtiti jednu latinsku poslovicu koja glasi: Čuvaj se čovjeka koji je pročitao samo jednu knjigu.

To je zapravo samo priča o, između ostaloga: jednoj djevojčici, nekoliko riječi, harmonikašu, nekoliko fanatičnih Nijemaca, židovskom šakaču i poprilično mnogo krađe...

Kradljivica knjiga, neponovljiva je priča o ljubavi i smrti, prodana u više od osam milijuna primjeraka diljem svijeta, a svojom snagom jednako oduševljava djecu i odrasle.

Priču iz 1939. godine i Njemačke kojom vladaju nacisti, pripovijeda sama Smrt. Djevojčicu Liesel i njenog mlađeg brata majka je prisiljena povjeriti prijateljima. Kad njen mlađi brat umre, Liesel na njegovom grobu pronalazi knjigu uz koju će naučiti čitati i koja će joj promijeniti život.

To je početak priče koja istražuje snagu riječi: njihovu moć da potaknu, uništavaju, ali i liječe. Gaseći žeđ za čitanjem, Liesel postaje kradljivica knjiga, spašavajući ih iz lomača i skrivajući ih. Zusakov roman o djevojčici i Smrti, priča je o nadi i ljepoti koje opstaju usred užasa i tuge i sasvim je zasluženo slavljen kao knjiga koja će se pamtiti.

Knjiga je pisana na jednostavan način, ali je teška. Definitivno nije one za koji vole brzo čitati, koji vole sretne krajeve ili se zgražaju nad eksperimentalnom fikcijom. Mnogi joj zamjeraju teatralnost, ali to je jednostavno takva knjiga i da je drugačije pisana izgubila bi svoju draž.

Njena posebnost ističe se već u samom početku, jer nije baš često da je smrt narator. Likovi su detaljno opisani i to na način da vam svaki priraste srcu, čak i oni koje zamrzite kad ih pisac tek uvede u radnju. Osebujni su i svaki ima svoju pozadinsku priču koja je često vrlo neobična i zanimljiva. Jedini lik prema kojemu nećete steći naklonost je – Hitler.

Pisac ga ovako opisuje: Jednom davno postojao je neobičan mali čovjek. Odlučio se za tri detalja o njegovom životu:

1. Nosit će kosu razdijeljenu na suprotnoj strani od svih ostalih

2. Pustit će da mu izraste mali, neobični brk

3. Jednog dana vladati će svijetom

... Da, Firer je odlučio da će jednog dana vladati svijetom riječima.

Već po načinu na koji opisuje Hitlera, koji je glavni negativac u ovoj knjizi vidi  se da ovo nije uobičajeni prikaz rata i holokausta. Upravo to je zaintrigiralo čitatelje diljem svijeta – knjiga o holokaustu u čijem centru nije židovska djevočica, već mala Nijemica.

Zato je uspoređuju s Dnevnikom Ane Frank, samo iz drugog kuta, no po meni je to ipak malo pretjerano. Sličnost se nalazi u činjenici da je riječ o djevojčici u istom razdoblju povijesti, ali teško je uspoređivati jednu fiktivnu knjigu s klasikom.

No svakako je riječ o emotivnoj knjizi, koja na svakoj stranici nosi novu tragediju ili tužnu priču. Vrijedi je pročitati jer nije tipična priča o holokaustu, već prikazuje drugu stranu, ima bogate likove i pisana je jednostavno – bez obzira na tešku temu.

Radi se o relativno mladom piscu rođenom 1975. godine u Australiji. Roditelji su mu podrijetlom iz Njemačke i Austrije, pa je moguće vidjeti poveznicu s ovom knjigom.

Na pisanje Kradljivice knjiga potaknule su ga priče koje su mu upravo njegovi roditelji pričali dok je odrastao u Australiji. „Kao da bi se u kuhinju zavukao dio Europe kad bi mi tata i mama pričali o odrastanju u Njemačkoj i Austriji, bombardiranju Münchena, o zatvorenicima koje su nacisti vodili po ulicama“, ispričao je autor. „Tada to nisam znao, ali te priče potaknule su me da postanem pisac. Bilo je to vrijeme ekstremne opasnosti i zla, a mene su nadahnuli činovi dobrote u ta mračna vremena. To je ono o čemu je riječ u romanu: o pronalaženju ljepote čak i u najgorim uvjetima. Jedna je od središnjih tema priče Hitler, koji uništava ljude svojim riječima, i Liesel, koja krade natrag te riječi i piše njima svoju vlastitu priču.“

Iako je napisao još četiri romana, Kradljivica knjiga proslavila ga je u cijelom svijetu. Na popisu bestsellera New York Times-a nalazi se još uvijek – iako je izašla prije osam godina.  Sudeći po uspješnosti, Zusak je uspio stvoriti djelo o kojemu će se još dugo pričati. 

Marko Plavčić