Psihološki horor „Egzorcizam“
stigao je u hrvatska kina. Snimljen prema kazališnom djelu koje se temelji na
istinitom događaju, film prikazuje borbe obitelji koju sačinjavaju dvije
sestre.
Redatelj filma je
Dalibor Matanić. Većinom je birao autorski kadar. Zbog toga je bio čest
slobodan pokret kamere, a kadrovi su statički. Pokreti kamere izmijenjivali su
se i kada se htjelo prikazati što je snimio djelatnik Obiteljske TV, a što
nije, iako oba načina snimanja djeluju identično. Snimkama televizije
gledatelji bi trebali steći dojam kako bi se više uživili u film, kako bi osjetili
stvarnost u filmu.
U prvoj polovici filma,
kadrovi su dugi, a u drugoj polovici
kratki. U kratkim kadrovima željela se postići dinamika. U filmu ima
svih planova snimanja. U totalu prikazuju se dijelovi grada. Likovi su većinom
prikazani u krupnom planu, naročito krajem filma, kada se radnja već počela
rasplitati.
Tehnički, film izgleda
kao da je snimljen prije tridesetak godina. Rezolucjia slike nije visoka. U mnogo kadrova vidljivi su obrisi crvene i plave boje. Takvi su bili u
nekadašnjim 3D filmovima. Ton također nije dobro snimljen. Osjećaj je kao da na
mikrofon nije bila postavljena odgovarajuća spužvica, odnosno zaštita od vjetra,
što je rezultiralo i pojačanom nejasnoćom izgovorenih palatala.
Došlo je i do nekoliko
pogrešaka u filmu. Ozlijede i rane na likovima u jednome kadru nisu bile
prikazane u idućem, a u kadru nakon opet su bile postojane. Isto se dogodilo i
sa rekvizitima, koji su se nejasno pojavljivali u jednoj sekundi, dok u idućoj
više nisu bili prikazani.
Film
spašava glumačka postava
Trebalo
je proći više od petnaest minuta do pravog, razumljivog dijaloga. U ostatku
filma, dijalozi su bili prilično razumljivi i kratki. Korišten jezik je
pretežno standardni. Mogu se čuti i
kolokvijalizmi, vulgarizmi te
barbarizmi. Takav izbor riječi donosi odnose između likova. Uloga Maše
Artuković pripala je Niki Ivančić. To je fizički vrlo zahtjevna uloga jer je
lik Maše traumatiziran dugogodišnjim zlostavljanjem sestre i majke Vere. U Mašu
je ušao Sotona te je tijekom obreda egzorcizma, Maša udarala sebe i druge,
skakala, vrištala, bila u nefiziološkim pozama. Uz sve, to, ona je i odlično
odglumila poniznost i skromnost, no istovremeno i tajanstvenost.
(Nika Ivančić kao Maša)
Helena Minić Matanić glumi Veru.
Ona u svojoj izvedbi izgleda pomalo umoreno i usnulo. Vera je najkompleksniji
lik filma. U razvoju radnje saznaje se kako je ona zapravo Mašina majka. Ona je
i višestruka ubojica, psihološki poremećena osoba koja zlostavlja sve oko sebe
ili fizički ili psihički. U scenama u kojma se njih dvije zajedno susreću, vrlo
su uznemirujuće. Te scene pune su nasilja i brutalnosti. Janko Popović Volarić
utjelovio je lik svećenika koji obavlja obred. Njegova izvedba ne razlikuje se
previše od uloga u drugim projektima.
(Janko Popović Volarić kao svećenik)
Unatoč
tome, upravo takav način glume bio je potreban za vjerodostojnost priče. Prikazan
kao da želi nešto sakriti od ostalih, svećenik Supilo okršio se o svoje
zavjete, zatim zaveo djevojku i nakon toga vraća se natrag svome pozivu ne
kajeći se. Njegove životne odluke utjecale su na njegovu okolinu. Posebno na
mladu ženu koja izvrši samoubojstvo zbog učinjenog. Krajem filma saznaje se
kako je njezin demon ušao u Mašu te se želi osvetiti radi nepravedne odluke tko
još uvijek živi, a kome je ta mogućnost oduzeta.
Refleksija
stvarnosti
Film je i socijalne
tematike. Neobični odnosi odraz su onoga što se događa u svakodnevici. Sestre Artuković beskućnice su
koje žive u podrumu jedne zgrade. Zapravo su izolirane od svijeta u kojemu
žive. Maša je napustila školu, a Vera nije uspjela zadržati obiteljski dom. Ima
mnogo ljudi u svim gradovima koji se bore sa sličnim nedaćama. Ljudi koji imaju
krov nad glavom ni ne razmišljaju o onima koji nemaju takvu povlasticu. Čak se
i beskućnicima događaju stvari koje su nevjerojatne ostalima. Obiteljsko
nasilje također je prisutno. Žrtve ovakvog ponašanja često ne žele razgovarati
s ostalima o tome, već trpe to poput Maše.
Još jedan lik je i
psihijatrica Sofija koju glumi Senka Bulić. Ona predstavlja želju mladih za
racionalnim objašnjenjem. Kao psihijatrica, tumači kako je Mašina opsjednutost
zapravo vrsta poremećaja koji je posljedica gotovo cijeloživotnog
maltretiranja. Mogi ljudi isto tako ne žele prihvatiti činjenicu da se nešto
događa višom silom, već za sve traže razumno rješenje i tumačenje. Lana Gojak
dobila je ulogu novinarke Lidije. Njezin lik predstavlja radoznalost i
znatiželju ljudi. Većinom ljudi žele znati što se događa u njihovj blizini,
žele znati što više o onima koji ih okružuju, vole „zabadati nos u tuđe
stvari“. Tako je i novinarka samo
željela saznati nešto više o ritualu egzorcizma, kao što ljudi vole saznati
više o onome o čemu nisu sigurni.
Karla Takač
Primjedbe
Objavi komentar