U sjeni masovnih turističkih prihoda i ostvarenih dolazaka, na samo 15 minuta udaljenosti vožnje od Starog grada nakon ratnih granata odolijeva „ zubu vremena“ hotelski kompleks Kupari. Nekadašnji dragulj turizma , danas mjesto puno stakla i živi spomenik na sramotu jedne države i vojske. Osim razaranja Kupari su nakon rata podnijeli i velike štete zbog krađe svih vrijednosti koje granate nisu uspjele porušiti i stopiti. U Kuparima danas ljudi žive bez obzira na rat iako bi se investiranjem u taj kompleks mogla zaposliti većina stanovnika Župe Dubrovačke i njene okolice, hoteli stoje samo kao trn u oku onih koji su od njih nekada živjeli i onih koji su se borili da ne živimo u ruševinama kakve su nam ostale danas. Za ovaj hotelski kompleks zanimalo se dosta međunarodnih i inozemnih kupaca no država svake godine „nesretno odolijeva“ tome da obnove nekadašnji „dragulj“ čija bi izgradnja i renovacija možda bila i velika pokretnica za Hrvatsku i njeno gospodarstvo. Gradnjom bi se zaposlile građevinske tvrtke u Hrvatskoj, sama grana turizma dobila bi više smještajnih kapaciteta kojim bi poboljšali svoju turističku ponudu, smanjili broj nezaposlenih te pokrenuli gospodarstvo. Jer kada danas vidite Kupare i ljude koji šetaju i kupaju se na plažama, sve ruševine su samo ružni podsjetnik i jedna barijera koja priječi život koji bi se razvijao. Čija su Kupari sramota danas? Onih starih agresora ili današnjih „foteljaša“ koji vrše mirnu agresiju na narod?
Primjedbe
Objavi komentar