Posljedice i borba protiv dezinformacija
Dezinformacije su prema definiciji lažne vijest ili informacije koje su namjerno stvorene i za cilj imaju obmanuti i manipulirati ljude kako bi oni povjerovali da je ta lažna informacija zapravo stvarna činjenica. Mogu se pojaviti u raznim oblicima kao što su videozapisi, fotografije i tekstovi. Činjenice i informacije koje nisu istinite oduvijek postoje i šire se među ljudima, ali nikada dosad u ovolikoj mjeri. Ljudi su danas sve više skloni povjerovati u vijesti koje pronalaze u raznim izvorima koji su uglavnom nepouzdani i prenose lažne ili manipulirane informacije.
Glavni izvori dezinformacija su društvene mreže i razni internetski portali kojima je glavni cilj prenijeti lažne informacije svojim čitateljima. To su uglavnom portali koji izgledaju sumnjivo i neprofesionalno te nisu vjerodostojni jer za njih ne pišu pravi novinari, već razni teoretičari zavjera ili ljudi koji nisu školovani za posao novinara. Njihovi naslovi su uglavnom senzacionalistički i služe samo kako bi privukli čitatelje da otvore njihov članak, a oni svakim tim „klikom“ zarađuju novac.
Društvene mreže su još veći problem kad je riječ o širenju dezinformacija. Svaka osoba koja ima otvoren svoj osobni profil na bilo kojoj od društvenih mreža, na njemu može objaviti bilo što, naravno osim eksplicitnih sadržaja koji krše njihove smjernice. Ostalih ograničenja na društvenim mrežama gotovo da i nema. Lažne informacije se tamo zbog toga mogu širiti jako brzo i nekontrolirano, a korisnici gotovo da više i ne provjeravaju vjerodostojnost informacija jer smatraju da je sve što negdje pročitaju istina, a što je zapravo jako daleko od stvarne situacije.
Razlike između starijih i mlađih generacija
Veliki faktor koji utječe na širenje dezinformacija je i dob čitatelja portala i korisnika društvenih mreža. Mlađe generacije uglavnom češće i brže prepoznaju dezinformacije u odnosu na starije generacije. Razlog tome je to što mladi većinom više kritički razmišljaju i tehnološki su pismeniji od starijih te zbog toga više razmišljaju o pročitanom i puno je veća vjerojatnost da će provjeriti nešto što su pročitali ako im se to učini sumnjivo.
Kada je u pitanju umjetna inteligencija, mladi su puno više educirani o tome kako se ona koristi i što se sve s njom može napraviti. Danas pristup alatima umjetne inteligencije ima svatko tko ima pristup internetu i može ih koristiti za bilo što, a to nerijetko bude i u svrhu izrađivanja lažnih fotografija i videozapisa. Takve fotografije i videozapisi mogu se najviše pronaći na društvenim mrežama i uglavnom su provokativnog ili kontroverznog sadržaja. Napravljene su tako da provociraju, podjeljuju i posvađaju korisnike, to jest izazovu negativnu reakciju.
Borba protiv dezinformacija
Danas postoje brojni ljudi i novinari koji se bore protiv širenja dezinformacija. Oni provjeravaju vijesti, informacije, fotografije ili videozapise koji se mogu pronaći na portalima ili društvenim mrežama. To rade na način da svaku vijest provjere pomoću pouzdanih i službenih izvora. Zatim pišu takozvani „fact-check“ u kojemu ukoliko je vijest lažna, pišu tko je i kada objavio tu vijest, koja je vijest, s kojim ciljem je bila objavljena i naravno pišu što je zapravo istina i koje su pouzdane izvore koristili. Postoji mogućnost da je neka vijest koju su provjeravali zapravo i istinita. U tom slučaju također pišu „fact-check“, ali objašnjavaju zašto je ta vijest istinita i gdje su pronašli informacije koje to potvrđuju.
(izvor: pexels.com)
U Hrvatskoj se provjerom činjenica bave portali kao što su Faktogtaf, Fakta Politika, Točno.hr, Cro Facta i brojni drugi. Sveučilište u Dubrovniku također ima svoje „fact-checkere“ koji rade u Centru za provjeru informacija i građansku otpornost DU-CHECK. Ovaj projekt financiran je o strane Europske unije i Agencije za elektroničke medije, a u njemu rade i profesori i studenti. Oni gotovo svakodnevno objavljuju nove „fact-checkove“ u kojima se bave temama kao što su politika, gospodarstvo, klimatske promjene i brojne druge.
Dezinformacije su svuda i postale su sastavni dio ljudskog života. Može ih se pronaći i na portalima, društvenim mrežama, ali u u razgovoru s drugima. Netko je možda negdje pročitao lažnu vijest i u nju povjerovao pa je sad tu dezinformaciju širi dalje, samo zato što nešto nije provjerio je li ti zapravo istina. Tako se dezinformacije šire s osobe na osobu i u tom slučaju jako ih je teško spriječiti i zaustaviti. Dakle, jedini je način za zaustavljanje širenja dezinformacija informiranje i provjeravanje informacija u pouzdanim izvorima. Pogotovo ako se radi o osjetiljivim i kontroverznim temama, prvo treba provjeriti je li nešto istinito, a odlučiti treba li se ta informacija ili dezinformacija širiti dalje.
Primjedbe
Objavi komentar