Preskoči na glavni sadržaj

Zašto sam upisala studij?

Razmišljajući o tome kako započeti pisati na zadanu temu, tražeći jednostavan i logičan razlog ili u konačnici odgovor na pitanje sadržano u samom naslovu, shvatila sam da jednostavnog odgovora i nema ili ga bar JA nemam. Naime, godine koje nosim i u potpunosti su moje vlasništvo, nerijetko, u sistemu i načinu života koji nas okružuje, ne vezujemo uz studiranje. Obično, te iste godine, vezujemo uz zrelost, ozbiljnost, stečene radne navike i naravno, obitelj. 

Studiranje, sfera je to u koju smještamo mladost, radoznalost, želju za nekim novim spoznajama, avanturizmom (naravno, vezanim uz znanost) kreiranje osobnog profesionalnog identiteta. U većini slučajeva, scenarij je upravo takav. Iznimke su tu da bi potvrdile pravilo svoga postojanja.

Kako je sve oko nas medij na svoj način (ali ne onaj šarlatanski - spiritualni ), moja osobna preokupacija oduvijek je bila biti dijelom istog, na ovaj ili onaj način. Ljubav prema glazbi, mediju koji dopire do najskrovitijih djelova naše intime, godinama je u meni stvarala skoro pa nasušnu potrebu za komunikacijom, komunikacijom sa samom sobom, ali i s okolinom do koje sam oduvijek i dolazila na taj način, dolazila s lakoćom. S određenom zrelošću stečenom godinama, shvatila sam kako je zajedno sa mnom sazrijevala i želja za objedinjenjem i konkretiziranjem onoga što smatram da me obilježava. Logičan korak bio je upisati studij Mediji i kultura društva.

Sad sam tu, treća godina otkucava, listovi na kalendaru se smjenjuju, a moje putovanje tajnovitim putima nauke ide svojim tijekom. Neki koraci su laki i neopterećeni, drugi malo teži i bremeniti, ali koraci su - moji. Dijelom sam sveučilišne obitelji s nadom pa čak i uvjerenjem da će mi pružiti dovoljno razloga da svoju osobnost i sposobnost na pravi način valoriziram.

Ne mogu reći da želim biti novinarka ili PR, što su glavne ili bar najočekivanije težnje polaznika ovog studija, ali mogu reći da želim pokušati nadograditi dosadašnje životno znanje i pokloniti sebi, vjerujem, vrijednost koja je neprocijenjiva.

Suzi Sokol




Primjedbe

Popularni postovi s ovog bloga

INTERVJU Otto Barić: Hrvatska k'o Hrvatska, najgore što možeš napravit je bit uspješan

Posljednjih mjeseci počela je izgradnja velikog poslovnog nebodera West Gate u Splitu koji bi trebao biti najviša zgrada u Hrvata. Tom prigodom arhitekt projekta, Otto Barić, sin istoimenog umirovljenog izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, Otta Barića ispričao je kako je Hrvatska arhitektonska javnost dočekala projekt koji je oduševio Katar, što misli o negativnim komentarima na njegove projekte te po čemu osmišljava svoje projekte. Iako u Kataru gradi dosta uspješnu karijeru, u Hrvatskoj je već izgradio hvale vrijedne projekte. Zagrebtower - profinjena poslovna zgrada svjetskih standarda; Ban centar u Zagrebu – luksuzna stambena i poslovna zgrada u samom centru; velebno zdanje vinarije Korta Katarina u Orebiću samo su neki od projekata s njegovim potpisom, a otkrio je i planove za budućnost. Zašto ste prekinuli igrati nogomet i odakle zanimanje za arhitekturu? Igrao sam nogomet do svoje 16. godine. No otac mi je jednom prilikom rekao: "Ti nikada...

Ako se ne probudim - Lauren Oliver

Foto: facebook.com Ako se ne probudim je roman poznate američke književnice Lauren Oliver , autorice bestsellera Delirium i Pandemonium , a u ovom, još jednom djelu za mlade Lauren je pokazala zrelost i vještinu pisanju na posve novoj razini. Tko je čitao megapopularni Delirium zna što može očekivati: pitak stil, tečnu, nekompliciranu radnju te detaljnu razradu glavnog junaka/junakinje koji su autoricu vinuli u visine književne slave, a ni ova knjiga nije drugačija. Priča prati tinejdžericu Samanthu Kingston i uski krug njenih prijateljica kroz naizgled posve obično Valentinovo u srednjoj školi, no nakon što dan završi teškom prometnom nesrećom u kojoj Samantha pogiba, sve stvari kreću nizbrdo, a ponajviše samo vrijeme. Junakinja se sljedeće jutro budi u svojoj sobi, zbunjena, ali sretna, no te osjećaje ubrzo zamjenjuje panika kada shvati da se dan nesreće iznova ponavlja; u školi je proslava Valentinova, a navečer se održava zabava nakon koje će automobil sa Sam i njenim pr...

FABULA: Kradljivica knjiga

Vrijeme je popularizacije knjiga – jeftinije su i pristupačnije, a i broj im se povećao. Tako svatko može naći nešto za sebe. I upravo zato zabrinjava činjenica da se veliki broj ljudi odlučuje za nečitanje. No nije samo to problem – u zadnje vrijeme je često da se osobe koje ne čitaju time ponose.  Tako nerijetko možete čuti rečenicu: Nisam pročitala knjigu od osnovne škole! S tim da nove generacije vjerojatno već u osnovnoj školi dižu ruke od knjiga s obzirom na dostupnost detaljnih sažetaka na internetu. Teško je reći što stvara takvu averziju ljudi prema čitanju. Kažu da je knjiga elitna vrsta zabave, zato jer nemaju svi toliko vremena da se posvete čitanju. To je možda i jedino prihvatljivo opravdanje za nečitanje. Ali nedostatak vremena je mladim ljudima u osnovnoj i srednjoj školi najmanji problem – veći je taj što knjige smatraju dosadnima i zamornima. Šteta, jer oni nikada neće otkriti koliki je užitak izgubiti se u radnji neke zanimljive radnje, a da ne govorim kolik...