Prva je fotografija nastala još početkom 19. stoljeća. Ono što je sigurno je da je u svojim počecima trebalo puno više vremena da ona nastane nego danas te je bila u crno bijelom zapisu, a prvi fotoaparat bio je u obliku kutije. Od kada je fotografija stvorena odnosno od kada su nastali prvi fotografski zapisi, ona je naša svakodnevica. Nažalost, u njenim počecima je bila cjenjenija nego danas, iako je danas uvelike naprednija i razvijenija. Razlog toga je što kada je nastala je bila velika novost. Sve što je novost je zanimljivo. Ljudima nije bilo razumljivo kako je moguće vizualno zabilježiti trenutak, emociju, događaj i stvari, zapravo činilo se kao da je fotografija zapis kojim je na tren zaustavljeno vrijeme. To je čini posebnom i danas. U današnje vrijeme ima puno više fotografskih zapisa nego ranije, ali se one uglavnom ne razvijaju onoliko koliko su se razvijale u počecima pa sve do početka 21.-og stoljeća dok se tehnologija nije unaprijedila i ljudi nisu počeli fotografije spremati na računala bez njihova razvijanja. Također, razvitkom mobilnih uređaja, više ne fotografiraju samo fotografi (profesionalci) te oni koji su kupili fotoaparat, nego svatko tko ima mobilni uređaj i fotoaparat (u prijevodu; svatko). To je ustvari prednost jer je nastanak fotografije uvelike jednostavniji i jeftiniji. No, prava je šteta što se fotografije koje čovjek smatra važnima i izgube jer su ih ljudi prestali izrađivati. Puno je lakše spremiti zapis na mobitel, društvene mreže ili računalo nego razvijati fotografiju, no puno je veća šansa da će se na taj način ona i izgubiti ili izbrisati.
Svaka fotografija nešto „govori“, ima svoju
priču, ima svoju emociju, i odaje puno informacija ako se dobro pogleda,
osobito osobama koje su na njoj ili osobama koje su na neki način vezane za
ljude, stvari ili prirodu koja je na njoj. Također, puno je praktičnije
izraditi fotografije i spremiti ih u album bez straha da će se izgubiti. Ima li
ljepšeg osjećaja od slučajnog nailaska na stari albuma koji je davno
pospremljen u neku kutiju? Rijetki su oni koji će ostat ravnodušni na
fotografije koje nisu vidjeli godinama, a pobuđuju u njima neku emociju. Izum
fotografije možemo nazvati i fenomenom jer nas na neki način vraća u prošlost,
prisjeća nas, uveseljava nas ili rastužuje, ali omogućuje nam ono što kod
čovjeka nije vječno: pamćenje. Uspomene se ne smiju shvaćati „zdravo za
gotovo“, jer pamćenje i uspomene nemaju vrijednost. Te su stvari za svaku osobu
pojedinačno, neprocjenjive.
Elena Benčik
Primjedbe
Objavi komentar